Dugogodišnji novinari i urednici Gojko Drljača (Večernji list), Tomislav Klauški (24 sata), Slavica Lukić (Jutarnji list) Sanja Mikleušević Pavić (HRT) i Željko Vela (Nova TV), na Weekend mediji, razgovarali su o stanju profesije koje, usput rečeno i kako se moglo čuti, i nije najgori segment u društvu s obzirom na opće stanje.
Na okruglom su stolu neupitna pera hrvatskog novinarstva govorila o novinarstvu u kojeg su nekoć vjerovali uspoređujući ga s onim kakvo je ono danas, komentirali i nabrajali ključne uzroke (ne)propadanja profesije, odnosno bavili se pitanjem kako probleme otkloniti i što može učiniti pojedinac novinar/urednik na tom planu. Kako je u uvodnoj riječi istaknula moderatorica okruglog stola Đurđica Klancir (Tportal), mediji su danas sve više industrija, dok je esencija novinarstva pala u drugi plan.
Kriza nije od jučer
- Sve više je "nadogradnje", tipa marketinga i PR-a, sve jači je i tzv."drugi ešalon" tj. politička i gospodarska elita ili njihove kombinacije koje sve više pritišću novinarstvo. Stoga je i pravo pitanje što je ostalo od hrvatskog novinarstva? Po mišljenju Klauškog, koji je jasno detektirao da kriza nije od jučer jer ona je mogla početi i s "padom" Vjesnika, potom Ferala, 101-ice, Nacionala?ili probojem Interneta, jasno je da je novinarstvo i s obzirom na sve ono što se događalo - poprilično žilavo. Kvaliteta medija po njegovom mišljenju ovisi o potrebi publike i interesima izdavača, ali vjeruje i da bez obzira na sve nedaće koje prate profesiju mediji još uvijek traže, cijene i mogu prepoznati mlade, sposobne i talentirane novinare. Nebo i zemlja Gojko Drljača, pak smatra da je današnje novinarstvo u odnosu na ono od prije 20 i više godina kao "nebo i zemlja".
Konkretno, po njegovom su sudu današnji mediji daleko napredniji. S njegovim se stavom nije u potpunosti složila Slavica Lukić, dodavši da je nekoć bilo više medija, kao i da su okolnosti pod kojim se radilo, također, bile bolje. Smatra da je kriza pogoršala uvjete rada, mnogi su mediji, i to relevantni, nestali sa scene a došli su neki manje važni.
- Iako novinarstvo, s obzirom na opće stanje, nije najgori segment društva, ne treba smetnuti s uma da je u vremenu od 2008. do 2012. godine, u medijima bilo zaposleno 12.500 ljudi, a 2012. godine 9.300. Danas, taj je broj smanjen za 25 posto, odnosno u tiskovinama za čak 47 posto. Te brojke i ti postoci, sigurno se moraju odraziti i na kvalitetu, zaključila je Lukić.
S njom se složila i Sanja Mikleušević Pavić, koja naglašava da mediji nisu iskoristili svoju šansu.
- Sigurno je da smo danas tehnološki napredniji jer, u grubo gledajući danas svatko tko ima mobitel može biti "novinar". No, dogodila se kvantiteta na uštrb kvalitete, pa dolazimo i do apsurda da "novinar" ne zna razliku Iran/Irak. O površnosti unutar profesije, govorio je i Željko Vela, koji također smatra da mediji nisu iskoristili svoju šansu.
Komercijalizam i novinarstvo
- Zapeli smo pod pritiskom tržišta i komercijalizma i na površinu su isplivale sve negativne stvari te se izgubila esencija profesije. Konkretno, dok sam studirao učili su me da je bolje ne objaviti vijest, nego objaviti krivo. Danas, međutim, vrijedi bolje objaviti išta nego ništa. Na temu slobode pisanja, cenzuri i autocenzuri, Drljača je bio mišljenja da se danas povećala učinkovitost.
- Nikada nije bilo apsolutne slobode, no ljudi iz medija imaju prilike danas "napadati" sve, smatra Drljača, dok Mikleušević Pavić, potvrđuje ali i pita pod koju cijenu? Po njenom su mišljenju neki od najboljih u branši i zbog činjenice da su bili u prvim redovima danas su ostali bez posla dok su, opet neki iz drugih redova tj. promatrači, sada zauzeli dobro pozicionirana mjesta u medijima.
Klauški smatra, da danas nema univerzalnih i zabranjenih tema i imena, ali i da je sve pitanje tajminga kada će se o nečemu ili nekome pisati. Također, on je ustvrdio da može pisati o svemu, dok se Lukić s tim ipak nije složila jer, kako veli -da je to baš tako, portali poput Babićevog Indeksa ne bi bili potrebni. Osim što postoje nedodirljive tvrtke i ljudi, drugi je problem način na koji se o tome ili njima piše, smatra Slavica Lukić. Ant Klauški smatra, da danas nema univerzalnih i zabranjenih tema i imena, ali i da je sve pitanje tajminga kada će se o nečemu ili nekome pisati.
Novinari ujedno pisci i lektori, urednici, redaktori?
Uz ove otvorene teme, svi su se sugovornici složili oko pitanja PR-ovaca, za koje vele kako su postavili Kineski zid, između novinara i glavnog govornika, no po pitanju dobrog ili lošeg u odnosu na činjenicu da su danas novinari postali, željeli to oni ili ne, multitask (višestruko talentirani pa moraju biti pisci, urednici, grafičari, redaktori, lektori i to uglavnom zbog uštede) imali su različito mišljenje. Jer, s jedne strane čulo se da je to O.K., poglavito kada se uzmu za primjer nesporazumi oko opreme teksta, promjena naslova, pa i čitavih konstrukcija do teze da na dnevnoj bazi, kada se radi sve u šesnaest, novinar sve te poslove mora znati obavljati i upotrijebiti ukoliko želi uspjeti. U protivnom, neće se zaposliti. (N. ORLOVIĆ RADIĆ, snimio D. ŠTIFANIĆ)