Zoran Kuzmanovic iz Beograda s izložbom skulptura "Šutljivi" i Zagrepcanin Armano Jericevic sa serijom radova "Namjera i potreba" izlažu u grožnjanskoj gradskoj galeriji Fonticus od nedjelje navecer, kada je uprilicena inauguracija obiju izložbi. Kuzmanovic se predstavlja s ciklusom skulptura oznacenim zajednickom temom - ljudskom glavom.
- Likovi, zaustavljeni na putu od dosjetke ka znakovitosti, uznemirujuci su, ne smiješe se, samo postoje i pasivno promatraju. Grotesknu velebnost autor je postigao predimenzioniranjem, ali i izbjegavanjem znakova intelektualnih aktivnosti. Ove glave su maske koje moramo navuci kako bismo se uklopili u uobicajenost i tako lakše preživjeli.
U ovom je kontekstu ciklus upozoravajuci, ukazuju na cinjenicu da ne koristimo misao u njenom mogucem opsegu, nego se radije prepuštamo uobicajenim i uvriježenim oblicima prihvacanja okoline. Upravo je u evidentiranju te izvanjske pasivnosti snaga ovog projekta, ali i uklopljenost u recentno vrijeme.
Unatoc dojmu pasivnosti umjetnik sugerira introspekciju, unutrašnje oko, osobno propitivanje. Možda su likovima misli na putu spoznaje ali nam to ne daju do znanja. Akteri su zaustavljeni u introvertiranim situacijama i izazivaju dojam osamljenosti. Osamljeno se cesto i sami osjecamo iako okruženi grupom, objasnio je voditelj Fonticusa Eugen Borkovsky na otvorenju.
- Jericevic nudi nizove radova, dio serijala koji može trajati još samo jednu "potrebu za oblikovanjem" ili su dio niza koji ce i dalje slijediti njegovu imaginaciju. Radovi unutar postava mogu se podijeliti na manje grupe. Poštujuci osobnu povijest on kombinira oblike prema kojima osjeca izvjesnu vezanost. Oblikovanje doživljava osobno no rezultati iniciraju komunikaciju s promatracem, u cemu mu obilno pomažu edukacija i samosavladavanje htijenja.
Autor ne sugerira ni vrijeme niti mjesto dogadanja, vec nas upozorava da svijet nije jednoznacan i da u svemu oko nas i u nama samima postoje mnogi oblici postojanja koje je neophodno išcitati izvan okvira uvriježene realnosti. Spontanost igre Armana Jericevica u direktnoj je ovisnosti o stanju duha. Iz zakutaka memorije, oslanjajuci se na elementarni crtež i mrlje boja, on izvlaci i razraduje oniricke oblike. Uporabljeno znakovlje uvodi naraciju - kuca, mjesec, cvijet, žena, muškarac na podlozi izazivaju povezivanje znacenja.
Ovdje nalazimo i naocit potpis koji se željeno uklapa u kompoziciju rada. Autor poštuje podlogu koja je sastavni dio rada, ona je u pocetku ploha susreta ideja da bi kasnije postala nositelj ideje, rekao je voditelj Fonticusa. (T. KOCIJANCIC)