I crveni i zeleni ima puno vitamina C (kuhanjem se gubi), kalcija, fosfora, kalija, željeza, bakra, cinka, magnezija, sumpora, mlijecne kiseline, karotena, vitamina E, K i B grupe. Samo u kiselom kupusu prisutan je i vitamin U, blagotvoran kod cira na želucu.
Buduci da se ljekovitim svojstvima kupusa, premda su i znanstveno potvrdena, ne koristimo dovoljno, evo podsjetnika na neka od njih.
Sirovi i kiseli kupus sprecava avitaminozu, lijeci sluznicu probavnih organa te štiti od raka dojke. Obilje mineralnih tvari i kalija potice izlucivanje vode te lijeci bolesti nastale poremecenom izmjenom tvari (giht i reumu), a sumpor kupusu daje antisepticno djelovanje. I kupus i blagi rasol pomažu kod kronicnog zatvora.
Svježi i zdravi listovi koriste se za obloge. Treba ih oprati, osušiti, ukloniti zadebljane dijelove, omekšati te prije stavljanja na bolno mjesto malo zagrijati. Listovi se ucvrste zavojem. Oblozi pomažu kod bronhitisa i astme (treba ih držati preko noci), apscesa, cireva, dermatoza, rana, opeklina, uboda kukaca te modrica.
Prije stavljanja obloga ranu ili cir ocistite blagim alkoholom ili cajem od kamilice. Oblozi se stavljaju i na podrucje trbuha kod razlicitih bolova, upala i proljeva. Korisni su i kod upale maternice i preobilnih menstruacija.
Svježi sok kupusa pomaže kod bronhitisa (s medom), bolesti crijeva, cira na želucu, probavnih tegoba, kašlja, promuklosti, mamurluka, slabokrvnosti... Sok djeluje samo ako je svjež. Dobijemo ga tako da kupus (500 g) ocistimo, naribamo, malo posolimo i stavimo da odstoji. Masu ocijedimo kroz dvostruku gazu i dodamo malo limunova soka. Uzima se izmedu obroka.
Kiseli kupus treba jesti nekuhan. Kuhanjem gubi veci dio ljekovite mlijecne kiseline te može izazvati plinove i grceve. Kiseli kupus obiluje kalcijem. Nekuhan, odlican je i protiv avitaminoza; kod krvarenja sluznice i kože te kod opce slabosti treba ga jesti svaki dan. Ljekovitiji je ako se pri kiseljenju doda lišce vinove loze, grožde, kriške dunje i jabuka, kukuruz, kumin i komorac te malo soli.