Niže cijene, još uvijek bolji izbor, ali i sve veci revolt ljudi zbog svakodnevnog poskupljenja namirnica u Hrvatskoj glavni su razlozi što se sve više Istrana opet upucuje u kupovinu preko granice. Šoping migracije subotom ili u dane naših blagdana ocite su vec na samoj granici gdje, na parkiralištima ispred trgovackih centara poput Famile i Eurospina, svaka treca registarska tablica pocinje s PU.
U autima najcešce mladi bracni parovi, po dvije-tri kolegice s posla, zetovi s punicama… Osim pulskih, na parkiralištu se vide i brojne rijecke tablice. O tome što ih je nagnalo da se zapute u prekogranicni šoping, nekolicinu smo upitali prošle subote.
Rijecanka Nevenka Vlah odala nam je da preko granice kupuje apsolutno sve, osim odjece jer veliki izbor ima i u Rijeci. U Trst, veli, cesto i samo do granice, dolazi sa suprugom i dvije kceri, jedanput ili dvaput u mjesecu, odnosno prema potrebi, kada potroše ono što su kupili prethodnog puta.
- Sve se isplati, od deterdženta za robu do ulja, brašna, šecera, pašte, Nutelle. Cak i WC papir kupujemo ovdje, ispricala nam je Nevenka, uz rijeci da na špežu uglavnom potroši oko sto eura pa problema s carinom nema.
U pricu se ubrzo ukljucio i njezin suprug dodajuci da im do granice treba oko 12 litara benzina, odnosno oko 90 kuna, no na špeži uštede barem duplo više. Na naše pitanje kada su se odlucili ponovo u kupovinu preko granice, supružnici vele da su nekada kupovali u Trstu, do 2002. godine, kada su zbog brojnih marketa koji su se otvorili kod nas, tu tradiciju prekinuli.
No, od lani, na nagovor suprugine kolegice, krenuli su opet. Ponekad se, pricaju nam, kolegice s posla u špežu upute zajedno, podijele troškove puta pa je kupovina još povoljnija.
Špežu, kako vele, kupuju u medu Istranima popularnom Eurospinu. U njemu nema mnogih poznatih brendova pa po nezaobilaznu Nutellu skoce u Familu.
U Eurospinu nema brendova, proizvoda s etiketama na koje je vecina navikla, no oni koju ga pohode tvrde da su proizvodi kvalitetni, a cijene i više nego prihvatljive. Kako i ne bi bile kada se vecina osnovnih namirnica prodaje za manje od eura.
Tako je, primjerice, litra i pol vode 0,14 centi, dok gazirani sokovi koštaju 0,35 centi. Kilogram obicnoga brašna je 0,49 centi, kilogram riže ili špageta može se kupiti vec od 0,35 centi, sol košta 0,13, a kilogram šecera 0,85 centi. Mada ovdje nema mnogima toliko mile Nutelle, teglica cokoladnog namaza od 400 grama košta 0,99 eura, odnosno oko sedam kuna. Maslac, kojemu je cijena u Hrvatskoj u zadnje vrijeme podivljala te košta od 14 do 18 kuna, ovdje se i dalje može kupiti za euro. Dakle, duplo je jeftiniji.
Unatoc tome što mnogih poznatih proizvoda nema, neki se ipak prodaju po povoljnijim cijenama nego preko puta, u Famili. Primjerice, dok je kilogram parmezana Grana Padano u Famili 13 eura, u Eurospinu košta deset, barem za našeg posjeta. Vikend nakon Uskrsa po veoma su se povoljnim cijenama, od samo nekoliko eura, mogli naci i blagdanski proizvodi poput colombina ili velikih cokoladnih jaja.
S istocne obale Istre na granicu je stigla obitelj iz Labina. Iako u novine nisu htjeli imenom, rekli su nam da su u Trst, nakon pauze od nekoliko godina, opet poceli dolaziti nešto prije Nove godine i od tada dolaze redovito svaki mjesec. No, neke su stvari, vele nam, i tu u meduvremenu poskupile. Uz rijeci da ovdje dolaze po sve - mlijeko, brašno, šecer, rižu, paštu, sokove, navode da u svome gradu doslovce kupuju samo kruh te voce i povrce.
- Revoltiran sam cijenama u Istri i neki me inat tjera da predem granicu i ovdje ostavim svoj novac. Mislim da su cijene kod nas jako napuhane i radije cu sjesti u auto i doci kupiti što trebam u Trst ili Kopar. A naši, neka propadnu ako treba, na meni nece zaradivati, ogorceno nam je ispricao ovaj Labinjan dok je slagao špežu u prtljažnik. (Borka PETROVIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD CETVRTKA.