Kumstva su u kršćanskom svijetu, napose u katoličkom, stoljećima gotovo mitskog značaja. Ponekad i ponegdje su čak snažnija od familijarnih odnosa, zadiru u obiteljsku oazu i postaju možda i jedina stalna - i neraskidiva - poveznica do jučer različitih obitelji, ljudi, pa čak u primjerima barbansko-perojskim iz 18. stoljeća, s ozbiljnim vjerskim specifičnostima.
Kumstva su stoljećima povezivala ono - jednom šantula, uvijek šantula, pa iako su se krštenici, bermani ili vjenčani kasnije u životu mijenjali u svojim navikama i opredjeljenjima, razvodili ili razdvajali, svjedoci, kumovi s krštenja, krizme ili vjenčanja ostali su to i dalje. Oni se nisu mogli opovrći, izbrisati, zajedno sa sudbinom njihovih kumčeta.
No, tranzicijsko i posttranzicijsko vrijeme 90-ih kod mnogih je kumstvo obnovilo kao još jednu potrošačku prigodu u vjerskom duhu, na što je prešutno pristala i sama Crkva u koju su nagrnuli zalutali vjernici na zaboravljena krštenja (masovno) ili na romantična vjenčanja (izlazak svećenika i na same vrhove planina), pa se kumovanje više mjerilo količinom potrošena novca (od miksera do TV-plazme), modnim detaljima (vjenčanice s potpisom) i brojem uzvanika (brojke se penju i preko petsto) nego samom biti kumstva.
Ipak, na zanimljivo iskustvo i povijesnu sliku kumovanja i kumstva na Barbanštini ukazao je mr. Jakov Jelinčić istražujući matične knjige vjenčanih i umrlih, za koje kaže da pružaju više u ono vrijeme od knjiga krštenih, za Barban u 8. stoljeću na upravo održanom IV. memorijalu Petra Stankovića, nalazeći tu neke specifičnosti kojih u drugim istarskim sredinama nije bilo. Tako je pronašao zapisano u rubrici kumovi, ili na marginama knjiga, primjere kumova iz drugih sredina, što je rijetkost, od Svetvinčenta i Žminja preko Vodnjana, Cresa, Verone, Venecije do Kopra, ali i iz drugih istarskih župa koji su kumovali malim Barbancima ili mladim barbanskim parovima.
No, bilježe se i kumovi iz Barbana kod nekih slučajeva u Barbarigi, Vodnjanu, Krnici, Kavranu, Puli…, među kojima je i 12 kanonika, nekoliko kapetana, čak 35 svećenika, kancelara, ljekarnika… Posebno je interesantno iskustvo koje je obradio dr. Alojz Štoković o barbansko-perojskim iskustvima također s kraja 18. stoljeća. Zanimljivost je u tome što su se tradicionalni katolici s Barbanštine i Proštine našli u kumstvu s pridošlim pravoslavnim Crnogorcima u Peroju. O razlozima i iskustvima tih veza i kumstava, kao i o nekim i danas aktualnim prezimenima i ostacima toga doznajemo od dr. Alojza Štokovića iz Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU-a, područna jedinica Pula.
- Ovaj socijalni fenomen ima dugu tradiciju i zadire u same početke kršćanstva, od trenutka kada je na rijeci Jordan sv. Ivan Krstitelj krstio Isusa, inače svog prvog zrmana, a kako se tada nisu vodile knjige krštenih, ne znamo tko mu je bio kum. Zasigurno netko je. Važno je tu naglasiti da se sin Božji sam podvrgnuo krštenju, što govori da se time izjednačio sa svim drugim ljudima, objašnjava dr. Štoković. (M. ĆURIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU