Pulska Gimnazija nedavno je s javnošću podijelila obavijest da otpisuje dio knjiga iz knjižničnog fonda. Sve su se knjige do 13. studenog mogle uzeti u podrumu Gimnazije, a za svaku se knjigu moglo donirati najmanje pet kuna da bi gimnazijska knjižnica mogla kupiti nove knjige za svoje učenike. Uz to se navodilo da su knjige već bile ponuđene Gradskoj i Sveučilišnoj knjižnici, koje također nisu pokazale potrebu za njima.
Prekinuta nit civilizacije
Ova je obavijest potaknula jednu našu sugrađanku na reakciju te je na našu adresu poslala svoj kratki osvrt: "Gimnazija Pula ne želi više držati određeni broj knjižnih naslova, uglavnom iz područja književnosti, te ih ustupa uz malu naknadu, do nekog datuma, jer te knjige ne želi ni Sveučilišna knjižnica, a poslije tog datuma će one ići ... Kamo? Na otpad? Pitam se koji je razlog? U obavijesti razlog za ovakvo što nije naveden: da li se radi o oštećenju samih knjiga (manjkaju stranica, oštećen tekst, uništene korice…), ili nešto drugo? Na koricama knjiga naziru se i imena klasika književnosti, kako hrvatske, tako i svjetske. Zar je njihov značaj nestao s vremenom? Zar je Ante Kovačić prestao biti važan za Gimnaziju ili uopće za bilo koju knjižnicu? Činjenica da knjiga kao medij izumire i da se manje čita nego ikad, nije razlog da se knjiga baci na smetlište... Knjižnice su Muzeji knjiga. Kao što je svaki muzej sretan kad ima novi artefakt koji nam pripovijeda i vezuje nas za naše pretke i tka neprekinutu nit civilizacije, tako ovaj barbarski čin tu istu nit kida. Sa žaljenjem, jer sam dijete te iste Gimnazije, i mrvicom nade da možda ipak knjige u "Gradu knjige" i "Sajma knjige", ipak nekom trebaju", piše vam čitateljica iz Pule.
Ima mjesta za udomljavanje
Svakom pravom ljubitelju knjiga, književnosti i pisane riječi teško je pojmiti da ne postoji mjesto na kojem bi se stare i otpisane knjige ipak mogle skrasiti. Naime, kako nam je objasnio knjižničar u knjižnici pulske Gimnazije Nikola Vujačić, riječ je o jednom broju starih izdanja knjiga koje su i danas sastavni dio lektire i svakog knjižničnog fundusa. U knjižnici se i dalje mogu naći ti naslovi, ali u boljem stanju i malo novijim izdanjima.
Kada smo pregledali knjige koje su ponuđene zainteresiranima, vidjeli smo da se doista radi o sad već muzejskim primjercima domaćih i stranih autora, od kojih su neka izdanja objavljena netom nakon 2. svjetskog rata. Primjerice, tu se može naći i zbirka pjesama "Ognji i rože" Ivana Gorana Kovačića iz 1947. ili njegova poema "Jama" u nešto "mlađem" izdanju s legendarnim ilustracijama, ili pak Oxfordski rječnik engleskog jezika koji može odlično poslužiti i dan danas.
Istina, te knjige više nemaju sjajne nove korice, listovi su im više nalik papirusu, neke su umrljane od vlage, a gotovo sve te knjige alergičaru će izazvati svrab i hunjavicu, ali teško je ne pomisliti da bi naslovnica knjige s pečatom "Gimnazija Branko Semelić Pula - Narodna Republika Hrvatska" negdje ipak trebala biti izložena kao muzejski primjerak. S tom se pomisli složio i jedan profesor koji smatra da bi se neke od tih knjiga trebale smjestiti u staklenu vitrinu i biti izložene poput drugih rijetkih i starih izložbenih primjeraka koji se već nalaze u hodniku ispred gimnazijske knjižnice.
Ne znamo kakva će sudbina zadesiti ove knjige nakon 13. studenog, ukoliko do tada ne budu otkupljene, ali zasigurno ima mjesta na kojima bi one još uvijek mogle služiti svojoj svrsi, poput sela koja tek pokreću osnivanje knjižnica, ili domova i dnevnih boravaka za starije osobe. (Patricija SOFTIĆ)