- Željeli smo se osloboditi bilo kakvih pritisaka, cenzure i utjecaja nestručnih ljudi i zato smo koncem 1967. osnovali Filmski autorski studio (FAS). Naš je princip bio da se nismo miješali jedan drugome u posao. Nikakvo se tijelo, kao drugima, nije moglo miješati u dramaturški predložak. Zato su ti filmovi bili drugačiji u odnosu na tadašnje standarde. Tada je na cijelom svijetu samo jedan Kinez u New Yorku razvio sličnu nezavisnu filmsku produkciju, rekao je prekjučer ugledni osnivač, direktor i producent FAS-a Krunoslav Heidler okupljenim filmofilima u Pulskoj filmskoj tvornici, za sadržajnog telefonskog razgovora koji je moderirao voditelj PFF-a Marko Zdravković Kunac.
U sedam godina djelovanja FAS je producirao pet cjelovečernjih filmova i 50-ak dokumentarnih filmova Mate Relje, Zvonimira Berkovića, Lordana Zafranovića, Fadila Hadžića, Branka Bauera, Ivana Martinca, Petra Krelje, Dušana Vukotića, Ive Škrabala, Karpa Godine, Rajka Grlića…
- Ti su filmovi ostala njihova najbolja djela, iako su kasnije puno toga još snimili. Sve je to rađeno od srca, s dušom. Svi su imali punu stvaralačku slobodu! I Arsen Dedić je, kao i Alfi Kabiljo, debitirao u FAS-u, jer je kod nas prvi put komponirao filmsku glazbu, podsjetio je Heidler.
Nakon razgovora s nasmijanim i vitalnim 82-godišnjim osnivačem FAS-a, koji je govorio iz svojeg sarajevskog doma, prikazan je prvi i jedini cjelovečernji film pokojnog profesora Ante Peterlića "Slučajni život", jedan od pet igranih filmova u produkciji FAS-a. Ostala četiri su "Nedjelja" Lordana Zafranovića iz 1969., politički osjetljiv film Fadila Hadžića "Lov na jelene" iz 1972., Zafranovićeva "Kronika jednog zločina" iz 1973. te "Živa istina" Tomislava Radića iz 1972. godine s Božidarkom Frajt u glavnoj ulozi. Ovaj je film na pulskom festivalu bio prvotno marginaliziran i prikazan izvan konkurencije u tadašnjem pulskom Domu armije, no inicijativom kultnog redatelja Dušana Makavejeva i brojnih drugih autora i filmskih kritičara, na poleđini ogromnog filmskog plakata u blic-akciji na licu mjesta u znak protesta potpisalo se više od stotinu ljudi.
To je animiralo tada utjecajnog političara Stipu Šuvara koji je film vratio u službenu konkurenciju u pulski amfiteatar, da bi na kraju Božidarka Frajt dobila i Zlatnu Arenu za svoju jedinstvenu ulogu u kojoj je glumila samu sebe.
U organizaciji FAS-a su 1971. godine studentske prosvjede snimali desetak dana tada mladi redatelji Zoran Tadić i Branko Ivanda, no, kako je te burne političke dane okupljenim Puljanima jučer evocirao Heidler, ondašnji je SUP autorima oduzeo sav snimljeni materijal, da bi ga tek 2001. filmaš Nenad Puhovski uspio izvući iz bunkera.
- Upravo je "Factum" Nenada Puhovskog osnovan na principima FAS-a. To je reinkarnacija principa nezavisnosti FAS-a, nadahnuto je kazao Heidler, dodavši da je u tih sedam godina FAS-a uloženo, pored silne ljubavi, i jako puno volonterskog rada.
Oko FAS-a su se okupljali filmaši koji su htjeli drukčiju kinematografiju, u kojoj producent neće uzimati ogroman postotak i snimati film samo s dijelom sredstava koje dobije od fonda. Čak je i Fadil Hadžić, koji je neposredno prije poharao kina filmovima "Tri sata za ljubav" i "Divlji anđeli", ocijenio da je bolje politički provokativni "Lov na jelene" realizirati u FAS-u.
Heidler je zaključio da nakon sedam godina djelovanja nisu više uspjeli izdržati pritisak te je FAS 1974. morao u stečaj, ali da je ponosan što je od tada do danas održano čak šest velikih retrospektiva, od toga četiri u zagrebačkom Studentskom centru te dvije u Hrvatskom filmskom savezu. (Z. ANGELESKI)