Dugotrajna financijska kriza u potpunosti je iscrpila zalihe gradana, ako su ih uopce i imali. Sanjinu i Ani, bracnom paru iz Zagreba, nije zato preostalo ništa nego zagristi u štednju koju unatrag osam godina, od njegova rodenja, uplacuju svom sinu. Njih troje živi u svom prvom i jedinom stanu od 60 kvadrata, koji su prije cetiri godine kupili na kredit uz mjesecnu ratu od oko cetiri tisuce kuna. Oboma je, medutim, unatrag nekoliko mjeseci placa znacajno smanjena i kredit otplacuju sve teže. Odlucili su da, barem kao privremeno rješenje, "taknu" u djecju štednju, i iako im je bilo poznato da ce za podizanje štednje trebati odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb, ni sanjali nisu da im taj centar njihov novac za otplatu kredita - nece dati.
Zaštita osobne imovine
Novac se može trošiti iskljucivo na potrebe djeteta, odgovaraju u centrima za socijalnu skrb, a otplata stana u kojem dijete živi za socijalne radnike nije potreba djeteta. Kredit je "osobni dug roditelja", kažu socijalni radnici, koji nisu spremni roditeljima odobriti cak ni mjesecno podizanje iznosa stambenog kredita, ako vec ne cjelokupne štednje.
U cilju "zaštite osobne imovine djeteta", kojom se smatra svaka djecja štednja, država je propisala da roditelji mjesecno mogu s racuna podizati najviše 903 kune ako je rijec o djetetu do sedam godina starosti, 1.070 kuna ako dijete nema više od 13, odnosno 1.175 kuna ukoliko je rijec o djetetu starom od 13 do 18 godina. U bankama i štedionicama mnogi nisu upozoreni na to da vecim iznosima nece moci raspolagati bez odobrenja nadležnog centra za socijalnu skrb, odnosno na to da do novca mogu samo ako kupuju, primjerice, odjecu i obucu za dijete, placaju mu lijecenje, školovanje, slobodne aktivnosti i slicno, ali ne i - krov nad glavom.
Sve, dakle, dolazi u obzir - i racuni za kupovinu dizajnerske odjece, dok god je djecja, i za kupovinu luksuzne djecje sobe, ali ne i za namirivanje kredita za stan u kojem ce ta soba biti. A kad dijete navrši 18 godina, svoj novac, zakljucak je, može potrošiti na bilo što, pa tako i, opet, na dizajnersku odjecu ili motor.
Tužite dijete!
- Novac uplacivan na djecje štednje i racune nije imovina roditelja, vec djeteta. Iznenadni troškovi, primjerice, za uzdržavanje, lijecenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta zakonski su razlog zbog kojeg je omoguceno raspolaganje imovinom djeteta, uz odobrenje Centra za socijalnu skrb, odgovara pravobraniteljica za djecu Mila Jelavic. Obiteljski zakon, koji ovo regulira, ne navodi što su "neke druge važne potrebe djeteta" pa onda nije nikakvo cudo da tako nedorecen zakon centri za socijalnu skrb autisticno i provode.
- Iako ovdje nije rijec o naslijedenom novcu djeteta, vec o uplatama roditelja, koje roditelji mogu i dokazati, centri za socijalnu skrb tu razliku ne razmatraju, vec se sve na ime djeteta formalno vodi iskljucivo kao njegova imovina, bez obzira na porijeklo, napominje odvjetnica Ljubica Matijevic-Vrsaljko, bivša pravobraniteljica za djecu.
Svaka štednja na ime djeteta, napominje, za roditelje na kraju može biti problematicna, a jedina moguca rješenja ujedno su, kaže, potpuno apsurdna. Jedno od njih je, veli, da se dio stana prepiše na dijete pa ono svojom štednjom otplacuje dio kredita, što dodatno komplicira situaciju, ili pak da roditelji tuže svoje dijete i - navodeci kao razlog naglo osiromašenje - od djeteta traže povrat dara. (B. MRVOŠ PAVIC/Novi list)