Godinu u kojoj zbog iscrpljujućih medicinskih terapija prolazi svoju životnu agoniju, teško bolesni maratonac Ivan Jagustin, dragovoljac i invalid Domovinskog rata iz Vodnjana, odlučio je okruniti s ukupno pet trka u čast događaja iz novije Hrvatske povijesti. Nakon kraćih maratona kojim je obilježio 20. godišnjicu akcija Bljesak i Oluja te Dan državnosti, u četvrtak planira istrčati i tri-kilometarski kros ulicama Vodnjana za Dan neovisnosti, a 18. studenog na sličan će način obilježiti stradanja u Vukovaru i Škabrnji. "Ako Bog da", kako kaže Jagustin.
Naime, on se u ove maratone upušta doslovno u pauzama između ciklusa kemoterapija! Već godinama boluje od teške maligne bolesti, zbog koje mu je i amputirana ruka, prije samo pet dana prošao je jedan ciklus kemoterapija, a novi mu termin slijedi već 19. listopada.
- S tim maratonima volio bih okončati ovu, u sportskom smislu, za mene uspješnu godinu. Ovu trku posvećujem hrvatskim braniteljima, invalidima i bolesnima. Bog mi daje snage, to je moj križ i ja ga ponosno nosim. Nema predaje! Želim svima svjedočiti o svojim mukama, ne kukati, već trčati, jer u tome vidim svoj put, poručio je Jagustin. Do sada je u svojoj sportskoj karijeri istrčao brojne velike maratone, na koje ga prisjećaju i brojne medalje i priznanja, a posljednjih godina, i unatoč bolesti, redovno državne praznike i crkvene blagdane obilježava trčanjem na kraćim rutama, i to najčešće vodnjanskim krajem.
Ova trka mu je, kaže Jagustin, ujedno i dvadeseta kojom obilježava Dan neovisnosti.
U četvrtak će startati u 8 sati pred župnom crkvom sv. Blaža, a dolazak na Placu nakon rute vodnjanskim ulicama planira između 8.40 i 9 sati. Naravno, o brzom tempu neće biti govora, a prilagodit će ga svojim mogućnostima. U slučaju nevremena, zbog lošeg zdravstvenog stanja, morat će otkazati trku.
- Svega toga ne bi bilo bez čvrste podrške moje obitelji. Moram se zahvaliti i KBC-u Rebro u Zagrebu i medicinskom osoblju u Puli, ali i vama, Glasu Istre, koji me u ovome podržavate, poručio nam je Jagustin u kratkom razgovora. Tog skromnog čovjeka bolest je gurnula i u nezavidnu financijsku situaciju, no, on ne traži mnogo. Posljednji je put uputio apel ljudima da doniraju televizor bolnici u Zagrebu, da bi pacijenti lakše pretrpjeli mučne terapije. Sada je pak izrazio želju da mu lokalna i regionalna samouprava, pa i poduzetnici budu pokrovitelji u njegovim aktivnostima, odnosno da mu doniraju tek sportsku opremu i na taj način olakšaju izuzetne sportske napore koje ovaj čovjek poduzima. (Z. STRAHINJA)