Križobolja ili lumbalgija je bolest modernog doba i predstavlja sve veci problem suvremenog covjeka. Rijec je o bolovima u donjem dijelu kralježnice s bržim umaranjem i mogucim širenjem tek malo prema kukovima. Ako postaje lumboishialgija, dakle križobolja s išijasom, neurološki jasna bolest kod koje se bol i moguce utrnuce s mišicnom slabošcu širi po uzorku odredenog korjena živaca, ona je i neurokirurški medicinski problem.
Najcešci uzrok je diskus hernija
Predstojnik Klinike za neurokirurgiju KBC-a Rijeka, prof. dr. sc. Darko Ledic kaže da su tipicni uzroci križobolje degenerativne promjene donje slabinske kralježnice i nepravilno držanje, dakle oštecenja koja nastaju tijekom života kod svih ljudi u vec relativno ranim fazama, dok je najcešci uzrok lumboishialgije, dakle zahvacenosti korijena živca, a ne samo kostiju i mišica, diskus hernija, a ona nastaje uslijed povecanih opterecenja slabinske kralježnice. Slabinska kralježnica, osim što je visoko opterecena, izuzev vratne je najgibljiviji dio i izvodi najveci dio kretnji za razliku od dijela zdjelice ili ledne kralježnice koja je fiksirana rebrenim lukovima. Slabinska kralježnica podnosi veliki dio težine tijela i još k tome mora trpjeti izuzetno velik opseg i više vrsta kretnji, koje se od covjeka zahtijevaju u normalnom svakodnevnom životu, kaže prof. dr. sc. Ledic.
Na operacijskom stolu 80 posto oboljelih
Najopterceniji su oni ljudi koji rade stojeci ili s nekakvim teretima, opetovanim kretnjama poput traka gdje se predmet prenosi s lijeva na desno. Tipicna kretnja za lumboishialgiju, odnosno oštecivanje slabinske kralježnice je košenje.
"Rijec je o bolesti srednje i cak mlade životne dobi, što bi znacilo 35 godina na više, no s jasnim diskus hernijama, odnosno deformacijama kralježnicnog diskusa, operirali smo i osobe mlade od 18 godina. Nakon 25. godine života ceste su poodmakle promjene na slabinskoj kralježnici, ali obicno kod osoba koje se jako opterecuju poslom ili sportom, odnosno kod ljudi koji imaju nasljednu obiteljsku sklonost prema slabosti vezivnog tkiva, koje se onda razvija kao jedna vrsta nasljedne bolesti, objašnjava prof. dr. sc. Ledic.
Mišljenja je da se kod nas ljudi slabo paze i brinu o prevenciji, ali i da lijecenje ide relativno sporo. Ono traje nekoliko mjeseci ili nekoliko godina kod obiteljskog lijecnika. Oboljeli se lijece više mjeseci konzervativno i tek onda zapocne ozbiljna obrada koja opet u 80 posto slucajeva završi operacijom i dugotrajnim bolovanjem.
Važnost dijagnostike
Dijagnostika bi trebala biti strogo podijeljena. Ako se radi o obicnoj križobolji, onda je to predmet lijecenja lijecnika opce prakse, odnosno fizijatra i ortopeda. U tom slucaju dovoljna je RTG slika i pregled specijalista, odnosno nekog tko se bavi spinalnom problematikom. U slucaju da se javlja ishialgija, odnosno isijavanje boli niz nogu, ona ukazuje na zahvacenost barem jednog dijela živaca iz tog podrucja i odabir dijagnostike bi trebao biti kompliciraniji. Osim RTG slika radi se kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MR), što ovisi o odabiru lijecnika. Slikovnim pretragama dobivaju se jasni prikazi evntualnih strukturnih promjena poput deformiteta na kostima, diskalne hernije ili nekih drugih kompliciranijih sindroma. Imamo i elektromiografiju (EMG) koja pokazuje postoji li oštecenje funkcije živcane provodnje impulsa do mišica. Znaci da nemamo samo strukturne promjene, nego možda i jasne promjene funkcije zahvacenog živca. To je faza koja nam vec preko EMG-a ukazuje na nužnost operacijske ili druge aktivnije terapije, rekao je prof. dr. Ledic.