Poštovana, nedavno mi je dijagnosticiran anksiozno-depresivni poremećaj. Molim vas da mi podrobnije objasnite što je to. Bio sam hospitaliziran ukupno tri tjedna i dobio sam kombinaciju lijekova. Doktor (psihijatar) mi je objasnio kako moram i što piti, ali bih volio točno znati što se podrazumijeva pod tom dijagnozom, hvala. Alen, 41
Poštovani Alene, poremećaj koji navodite pripada skupini poremećaja raspoloženja. Anksioznost i depresija su poremećaji koji se mogu javiti i posebno, ali nerijetko su prisutni oboje. U depresivnom poremećaju najčešći simptomi su: plačljivost, smetnje u spavanju i apetitu, bezvoljnost, usamljenost, tuga i samosažalijevanje.
U anksioznom poremećaju tjeskoba, strah, osjećaj uznemirenosti, uzrujanost, opsesivne misli - samo su neki od simptoma. Kod odlaska psihijatru, kao i drugim specijalistima, vrlo je bitno biti u potpunosti iskren jer je to jedini način na koji doktor može propisati pravilni lijek i pratiti liječenje. U korištenju tih lijekova i tijekom terapije bitno je da ne mijenjate doze proizvoljno, već da odlazite na redovite preglede. Često, kad se zbog liječenja pacijenti osjećaju bolje, ne odlaze više na preglede. To je najveća pogreška, jer, bez obzira na poboljšanja, anksiozno-depresivni poremećaj treba biti izliječen do kraja da bi se smanjila vjerojatnost njegovog vraćanja. Ako imate nedoumica, dodatnih pitanja, najbolje je da se obratite specijalisti koji vas prati.
Poštovana, imam 48 godina i nakon dvadeset godina braka još uvijek imam problema sa svojom svekrvom. Dugo godina smo živjeli pod zajedničkim krovom dok nismo izgradili vlastitu kuću nažalost na dva koraka. Ja sam vrlo mlada ostala bez roditelja i u prvo vrijeme me svekrva objeručke prihvatila i bila kao moja prava majka. Osjećala sam se voljeno i prihvaćeno, poštovano i pokazala mi je mnogo toga pa sam se osjećala, konačno, kao žena.
Kad smo se nedavno preselili, sve se promijenilo. Njezine posjete shvaćam kao inspekciju, uvijek me je spremna kritizirati. Ne voli boje koje sam odabrala, kaže da mi je kuhinja nefunkcionalna i slično. Prvo vrijeme sam bila vrlo opterećena time, mijenjala sve prema njezinim sugestijama. Onda me muž "probudio" i rekao mi da mi moramo živjeti u toj kući, ne ona.
Shvatila sam koliko ima pravo i prestala to raditi. Od onda jedva razgovara sa mnom, jednom je rekla da je njezin sin zaslužio bolju od mene i da je nju slušao, imao bi i djecu. Istina, nažalost, ja nisam mogla zatrudnjeti niti uz mnogobrojne pokušaje umjetne oplodnje. Jako nam je žao da nemamo djece, ali je moj suprug ostao uz mene. Tek sada shvaćam koliko sam povrijeđena i koliko se bojim da ne ostanem sama. J. I.
Poštovana J. I., potpuno je razumljivo da ste razvili jake i iskrene osjećaje prema svekrvi koja vas je shvaćala, bila vaša podrška i naučila vas mnogo toga kako o životu tako i o svakodnevnim stvarima. Na neki način, pomogla vam je da odrastete. Razumljivo je i da se osjećate povrijeđeno jer vam sada ne pruža podršku kao prije, već smatrate da kritizira sve vaše postupke i odabire. Svakako bi bilo poželjno da porazgovarate s njom o tome što je za vas rekla. Iako je vrlo poštujete, i zahvalni ste joj, to ne znači da morate biti toliko ponizni da vas može omalovažavati.
Dovoljno je teško vašem suprugu i vama što ne možete imati potomke, pa je sasvim bespotrebno dodavanje soli na ranu. Prema vašem pismu vidim da uživate u podršci supruga, stoga niste sama. Vaša obitelj je on, a svekrva je njegova majka koja će, uz strpljenje i razgovor, znati se prilagoditi i shvatiti svoje pogreške. Ne gubite vjeru u sebe i svoje sposobnosti, jer kritike često dolaze od onih koje najviše volimo, kako bismo bili još bolji. (Luana Poleis)