"Tradicijska glazba osnova je sve glazbe ovoga svijeta. Glazba nisu note i instrumenti, pa čak ni čovjek sa svojim osobnim iskustvom. Glazba nas ujedinjuje kao vrstu i zato je trebamo. Da bismo se povezali, spojili, razumjeli. Kao što je u našoj civilizaciji rock'n'roll pojam slobode, tako bez tradicijske glazbe nema razloga za slobodu". Ovim je riječima, među ostalim, privlačnost hrvatske tradicionalne glazbene baštine svojedobno objasnio Mojmir Novaković, osebujni lider najpoznatijeg hrvatskog etno/world music sastava Kries, čiji je sinoćnji premijerni jednoipolsatni nastup na pulskom Kaštelu, odmah nakon iznimno dojmljivog nastupa pazinske etno skupine Veja, oduševio oko 250 ljubitelja ove glazbe i fanova koji su oba sastava ispratili ovacijama i pozivima na bis.
Nadahnjujući se melodijama i tekstovima tradicijskih pjesama, slavenskom mitologijom, dominantnom dinarskim, 'ritualnim' ritmom i zvukovima raznih tradicijskih glazbala, s naglaskom na jedinstveni zvuk lijerice, tradicionalnog trožičanog gudačkog glazbala (svira ga Ivo Letunić), Kries se pulskoj publici, modernim aranžmanima i uz dosta struje klasičnih r'n'r instrumenata, predstavio pjesmama s debitantskog albuma "Ivo i Mara" iz 2004.; albuma "Kocijani" iz 2008. te sa svih devet pjesama s posljednjeg, prošle godine objavljenog albuma "Selo na okuke". Energično su izveli istoimenu pjesmu, kao i "Dodole", dok su izvedbe starijih hitova "Moj javore" i "Zumba" predstavljale vrhunac sinoćnjeg nastupa Kriesa.
Posebno je dobro zvučala u višeglasju završna lagana "Zora", a nešto ranije i mantrična "Čuj Marice". Na dobar je prijem publike naišla i "Ivo se šeće", pjesma s novog albuma posvećena izbjeglicama. Među posjetiteljima koji su na Kaštelu prvi put uopće slušali sedmeročlani Kries, bilo je onih oduševljenih tribalističkom snagom Kriesova izričaja, ali i onih koje ova glazba, mimoilazeći njihov ukus, nije dodirnula. Ovaj sedmeročlani bend čine iskusni glazbenici, a vrijedi izdvojiti Andora Vegha (gajde, diple, kaval, dvojnice, flauta, vokal) i Krešimira Oreškog (tapan, udaraljke, djembe).
Nimalo u podređenoj ulozi predgrupe, pazinska Veja otvorila je koncertnu etno večer inspirativnim nastupom, koji je potvrdio da ovaj bend ima sve više vjernih poklonika. Kao i za njihovog posljednjeg, tada nešto kraćeg nastupa na Kaštelu prije tri godine, i ovaj je put duhovni pokretač Veje Goran Farkaš pokazao da, kao rijetko koji frontmen, vlada scenom svojom srčanošću i predanošću, autentičnim pjevanjem istarskih tradicionalnih pjesama, ali i vještim sviranjem miha, violine, gajdi, ali i tambure, što je sinoć vjerno pokazao u uvodnom dijelu pjesme "Marija". U postavi se, osim kao harmonikaš, kao važan prateći vokal ističe Marko Pernić. Prvi dio koncerta obilježile su sporije ljubavne pjesme, poput "Milo moje" koja je izazvala ovacije publike, i dirljive "Anke" otpjevane u toplom troglasju. Uz pretežito pjesme s njihovog prvijenca "Dolina mlinova", našlo se mjesta i za pjesme "Mama, Piero me toca" i "Na planincah". Koncert su završili bržim, energičnim pjesmama "Biži, biži maglina" i "Črni orko", a prije toga su, kao najavu drugog studijskog albuma koji bi trebali objaviti iduće godine, odsvirali novu, slojevito aranžiranu pjesmu "Dolce paradiso", koja je naišla na dobar prijem publike. (Zoran ANGELESKI, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)