Smatram da vlast ubrzano gubi legitimitet, koji se ne vidi u "demoskopu" već u reakcijama, govoru i izrazima medija i utjecajnih društvenih skupina; smatram i da vlast stvara dojam nedovoljne angažiranosti, uz aroganciju, ignoranciju i sada sve više pokazuje i indolenciju, a političke ličnosti i institucije se pasiviziraju, te što je najvažnije – izostaju ozbiljne političke reforme, napisao je prof. dr. Josip Kregar, pravni stručnjak i saborski zastupnik SDP-a izabran kao nestranački kandidat na listi te stranke, pišući nedavno pismo premijeru Zoranu Milanoviću, razočaran politikom Vlade i vrha SDP-a te razmišljajući da li da prijeđe u nezavisne zastupnike ili se vrati na Pravni fakultet u Zagrebu.
U trenutku dok je još u dilemi da li napustiti klub SDP-a u Saboru, s prof. Kregarom razgovarali smo zašto Milanovićeva Vlada bježi od reforma, pati li SDP od demokratskog deficita i kakav je rejting šefa SDP-a – u vlastitoj stranci.
Što vas zapravo muči, zašto pišete Zoranu Milanoviću?
Ne samo njemu. Neke ideje zagovaram već dugo vremena pa pišem i knjige i članke, o često politički osjetljivim temama – financiranje stranaka, konflikt interesa, dostupnost informacija. Uostalom, ja sam već nezavisni kandidat, ali izabran na listi SDP-a. Neću prijeći u drugi klub, neću osnovati novu stranku, niti se priključiti drugim nezavisnim zastupnicima, namjera mi je potaknuti članove SDP-a i druge na razmišljanje.
Dolaze izbori, europski, predsjednički, pa brzo i parlamentarni, a ljudi u Hrvatskoj su jako nezadovoljni, suočeni s "vladajućima" o kojima je površni dojam da je za njih vlast zgodna, dobra i ugodna, te da su potpuno izmaknuti od svakog osjećaja odgovornosti prema građanima.
Mislite da je Plan 21 mrtav? I da bi trebalo napisati novi, jer nije jasan smjer kretanja ove Vlade?
Pa naravno, ključna stvar koja nedostaje jest program. U Britaniji stranke prije izbora donose manifeste: sasvim konkretne programe mjera, čija se provedba može dinamički pratiti. Mi to nemamo.
Pa zašto nemamo? Imamo neozbiljnu Vladu, bez programa?
Mislim da ljudi u vrhu Vlade ne vide uvijek ni dovoljno da se obraćaju ljudima koji su potpuno frustrirani svojim egzistencijalnim prilikama, da očekuju više i ne žele opravdanja zašto se nešto ne može ili da je drugi kriv. Malo više takta ne bi smetalo. A i bolje komunikacije.
Ljudima se ne šalje dovoljno jasna poruka o tome što se radi, koje žrtve treba podnijeti i zašto. Na taj način Vlada gubi legitimitet. Imam osjećaj da imamo problem s leadershipom, ali ne da nemamo vođu, nego da nemamo usmjeravanje. Kao jedrilica na regati u bonaci – svatko ima svoju ideju kako se izvući, ali nema skipera koji bi donio konačnu odluku.
Pa zašto premijer Milanović sam češće na izađe pred građane i ne iskomunicira programe?
Prvo, jasnog programa nema. Situacija se promijenila u dvije godine – to je glavni problem. Izgovoreno nije i ostvareno. Izgovoreno nije – dovoljno. Nedostaje čin i javna prezentacija toga čina. Drugo, SDP ima dezorganiziranu oporbu, koja ga uopće ne tjera da se opravdava ili tumači. Ili pak nameće primitivnu svađu, "prepucavanje" i primitivizira javnu scenu. I treći problem je Milanovićev stav prema medijima. On valjda misli da je sadržaj dovoljan, a da će se prezentacija već nekako odraditi.
Milanović je najčešće "neimenovani visoki izvor u Vladi". Zašto to radi? Pa hrvatska publika možda ne razumije da je on taj, već dapače samo razvija nepovjerenje u medije...
Često imam dojam da je premijer kao savjestan učenik, ali moram priznati – loše komunicira. Čak i u nekim ulizičkim tv intervjuima, on se posvađa s novinarom i kaže: hajde, dajte vi rješenja ako možete... Naravno da je to pogrešno. Ne bi trebalo radi stila ne vidjeti kontekst, sadržaj i argumente.
Jeste li se vi zapravo našli s Milanovićem i imali mu prilike sve ovo reći, nakon Tuhelja ili bilo kad?
Jesam. Moram reći, vrlo ugodan razgovor. Čak topao. I čini mi se da stvari ipak dopiru gdje bi trebale doprijeti. Možda ima nade.
Kako ste se rastali, s nekim zaključkom?
Ne. S dogovorom da ćemo dalje razgovarati. Da se gotovo ni u čemu ne slažemo. Ali da se razumijemo i da ćemo razgovarati. To je dobro! (T. TOMIČIĆ/Novi list)