Je li baš trebalo dizati kredit za stan i tako si na vrat natovariti doživotno kreditno ropstvo? Je li bilo pametno riskirati sigurno obiteljsko gnijezdo, jeftinije podstanarstvo i upustiti se u dužnicki odnos s nekom od banaka? Cesto se o tome propitkuju uglavnom mlade generacije koje su se prije pet do šest godina bez previše rizika upustile u kupnju svoje prve nekretnine, i tada svjesne da ce kredit otplacivati do mirovine.
Brojnim kupcima jasno je bilo da ce vlasnicima netom kupljenih nekretnina postati tek u penzionerskim danima, kada se napokon uspiju "otarasiti" banaka. Sve je bilo drugacije prije pet do šest godina. Banke su se trgale za novim mladim klijentima, a od zahtjeva do same realizacije kredita, sredivanja papirologije kod javnog bilježnika i uplate novca na racun nije trebalo proci više od dva tjedna.
Banke su se natjecale u pogodnostima za klijente
Banke su se natjecale i u mjesecnim akcijama pa je jedan mjesec jedna nudila besplatnu obradu kredita, da bi se to vec drugi mjesec našlo u ponudi neke druge banke. Nisu izostajali ni savjeti o izboru najpovoljnije valute s obzirom na rok isplate, a brojnim klijentima sugerirali su se krediti u švicarskim francima kao najpovoljnija opcija.
Što se u meduvremenu promijenilo i kako se s napuhanim ratama kredita nose svi oni koji su ne tako davno od svojih mjesecnih primanja uspijevali namiriti kreditne obveze, režije ili svakodnevne mjesecne troškove? U razgovoru s kolegama, prijateljima i poznanicima mnogi od njih ce svoju odluku od prije nekoliko godina danas smatrati pogreškom.
Dolaskom krize, koja se najviše odrazila na tržištu nekretnina, a time i na sada strože bankarske uvjete, nekad prihvatljive rate, koje su bile tek neznatno više od troškova podstanarstva, danas su bezobrazno visoke, a kako stvari stoje - rast ce i dalje.
Vlasnici stanova opterecenih hipotekom banaka svakog mjeseca sve više padaju u ocaj, svjesni da se dužnicko ropstvo s pocetka price pocelo ostvarivati. Zanimalo nas je kako se nositi s visokim ratama kredita u vrijeme krize kojoj se ne nazire kraj, i to dok brojni analiticari iducu godinu proglašavaju još brutalnijom. Gradanin s kojim smo razgovarali kaže da još živi u stanu kupljenom prije pet godina, no zbog sve teže financijske situacije i rapidnog rasta kamata pitanje je do kada ce svojom placom moci pokriti ratu kredita.
Osjecam se prevareno
- Tko je pomišljao da ce se place skoro prepoloviti, da ce se val otpuštanja širiti poput virusa, da ce poslodavci pod izlikom krize dodatno smanjivati place i davati otkaze i da ce paralelno s time krediti vrtoglavo rasti. Banke lihvarski i nemilosrdno pumpaju kamate, a rata kredita u "švicarcima" narasla mi je s 2.200 kuna na nešto više od 3.500.
To je strašno i osjecam se prevareno, iako sam svjesno potpisao ugovor o promjenjivoj kamati, no ovakav udar po džepu stvarno nitko nije mogao predvidjeti. Da sam znao što me ceka sigurno ne bih kupovao stan. U meduvremenu mi je placa u velikom dijelu smanjena i da nema suprugine place ili da kojim slucajem živim sam, s današnjim primanjima ne bih uspio pokriti kredit i preživjeti, prica naš sugovornik.
Strahuje od novih najava jacanja švicarske valute, tim više što nitko ne govori o tome kada bi se stanje moglo normalizirati. Samo za troškove kamate prošle je godine banci uplatio 30-ak tisuca kuna.
- Nisam od onih koji se zadužuju na raznim kreditnim karticama, živim iskljucivo od place. Znaci, potrošim onoliko koliko zaradim i ne znam kako cu moci dalje pratiti rast kredita. Srce me boli kada znam da sam banci samo za kamate vec uplatio oko 150 tisuca kuna, a da glavnicu još nisam ni poceo otplacivati, veli on. Spreman na najgore, kaže da ce krajnja opcija biti gubitak stana, koji je pod hipotekom banke, i vracanje u podstanarske vode, što ce mu mjesecne troškove sigurno umanjiti za 1.500 kuna. (Piše Danijela BAŠIC-PALKOVIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.