Dvije nove samostalne izložbe postavljene su u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu. U donjem galerijskom prostoru predstavio se arhitekt i grafički dizajner Zoran Leko koji je dugo razdoblje vezan za Grožnjan. Zoran Leko unutar svojih strukovnih odrednica često oblikuje predmete, stvari i objekte koji zadovoljavaju visoke kriterije umjetničkog oblikovanja. Leko je nastupao na skupnim i samostalnim likovnim predstavljanjima pa je ovo na neki logičan nastavak vizualnih prezentacija njegovih ideja i radova. Izložene radove objedinio je pod nazivom "Kreativni prostor" predstavljajući niz dizajnerskih, arhitektonskih i likovnih rješenja.
Likovnost i glazba
- Ovdje predstavljamo samo neke njegove kreacije, a naglasak bih stavio na idejni projekt koji je energetski, znakovito emocionalno i povijesno vezan za Grožnjan – Grad umjetnika. Iako je ovaj grad zaživio i slovi kao grad likovnjaka, glazba se ovdje udomaćila i dijeli prostor zajedno s likovnjacima. Radi se o monumentu osobi koja je bitno označila Grožnjan u glazbenom području, a to je Boško Petrović. Nakon prijateljevanja za njegova života, Zoran Leko želi označiti prostor i nakon Boškove smrti. To je ideja, koncept, skica i prijedlog za prostorno obilježje koji bi ovog svjetski poznatog glazbenika odredio u njegovom omiljenom prostoru djelovanja, u Grožnjanu, obrazložio je na otvaranju izložbe kustos galerije Eugen Borkovsky Lekinu ideju da se u Grožnjanu postavi spomenik Bošku Petroviću. Leko bistu Boška Petrovića, koju oblikuje Boris Leiner, postavlja na zidu ispod terase s koje je Boško najčešće pratio događanja u njegovoj režiji.
Zoran Leko je uz arhitektonska, dao niz rješenja za etikete istarskih i peljeških vina kao i drugih dizajnerskih oblikovanja za razne proizvode, a imao je niz uspješnih rješenja unutarnjeg uređenja prostora. Najveći dio vremena provodi u Grožnjanu.
"Tko i gdje" – zapitala se Slavica Isovska predstavljajući u odvojenom dijelu galerije ciklus svojih fotografija na kojima je u pejzažu uklopljena ljudska figura. Na svim radovima izduženog formata je osoba okrenuta leđima fotoaparatu, s različitim pokrivalima za glavu.
Neobična situacija
- Autorica promatrača postavlja u neobičnu situaciju. Naviknuti na lice, na svakoj sljedećoj fotografiji ovog niza očekujemo prepoznavanje. No, umjetnica ostaje dosljedna pa na ni jednom radu ne nalazimo identitetske karakteristike. Osim uživljavanja u pejzaže, preostaje nam izučavanje pokrivala ili odjeće. Umjetnica ne koristi neke posebne oblike pokrivala već uvriježene - kape, šešire, beretke. Nekima će dojam osobe bez identitetskih oznaka biti naporan, možda čak i nelagodan. Rad na kojem je ispred osobe i pred promatračem cesta koja se gubi u daljinu, asocira ideju odlaska, napuštanja, možda i bijega. Primjetno je da se objektiv bavio očevidom istog modela, ali upravo ta provokativna sličnost motiva u raznolikom ambijentu, postaje kvaliteta cijele kolekcije. Provokaciju budi spoznaja da je otisak prsta manje provokativan od osobe kojoj ne vidimo lice. Moramo uložiti napor kako bismo proniknuli u ovaj niz neuobičajenih spojeva oblika i ideja. Moguće je da pejzaži pripadaju davnom sjećanju autorice. Njeni akteri se nikome ne obraćaju doli pejzažu, rekao je Eugen Borkovsky o radovima te mlade fotografkinje koja je do sada izlagala na 14 samostalnih i četrdesetak skupnih izložbi. Fotografijom se bavi dugo, organizira tečajeve i fotografske izlete, a radi kao asistentica na Fakultetu humanističkih studija u Kopru gdje predaje reportažnu fotografiju. Živi u Briču, nedaleko Momjana. (Napisao i snimio Luka JELAVIĆ)