Iako su poznati kao duo, dva violončelista u 2Cellos Stjepan Hauser i Luka Šulić ne bi mogli bez svog trećeg člana koji na koncertima podigne atmosferu svojim bubnjanjem, a to je Dušan Kranjc, još jedan mladi Puljanin. On je pak ovog kolovoza na Croatia Drum Campu, susretu bubnjara i udaraljkaša u Grožnjanu, održao predavanje kojim je oduševio više od trideset polaznika, prenijevši im svoja iskustva o tehnici bubnjanja, ali i nastupima na stadionima itd.
Njegovo skoro dvosatno predavanje bilo je jako zanimljivo slušati, kao što je bilo s njim zanimljivo popričati nakon toga. Pritom smo ga zamolili da se prisjeti kako je zapravo postao dio trenutno najpopularnijeg hrvatskog benda u svijetu koji je početkom srpnja konačno nastupio i u pulskoj Areni. Bubnjanje Dušana Kranjca u "Highway to hell" i drugim obradama ostalo nam je nakon koncerta u lijepom sjećanju zbog nevjerojatne energije koju je isporučio zajedno s Hauserom i Šulićem.
- Kada ste se priključili 2Cellos oni su već bili slavni. Gdje ste prvi put nastupili zajedno?
- Imali smo samo jednu probu prije nastupa. To je interesantna priča jer ideja je bila da oni pretvore to što rade u rock show, da ima nekakvu kulminaciju i odlučili su se za obrade AC/DC-ja. Imali su puno ideja, druge su ideje bile za obrade Nirvane i Green Daya koje su više-manje poznate, ali je važno i da pašu čelima. To je ustvari najbitnije, njihovi aranžmani su ovisili o tome.
Naša prva proba je bila u Zagrebu gdje se energija poklopila i našli smo se na istoj valnoj duljini. Prvi koncerti su bili dosta velik zalogaj. U Sarajevu smo imali jedan malo veći show koji je bio zagrijavanje za iTunes festival u Londonu na kojem su između ostalog svirali Arctic Monkeys, Linkin Park, Adele, Paul Simon. To nam je bio prvi veliki nastup koji smo imali i prošao je prilično dobro. Od toga smo samo gradili dalje, vidjeli smo da energija štima i da je sve na mjestu.
- Kako je bilo nakon Pule i Graza svirati na jednom takvom spektaklu?
- Za mene je to bio dio koji mi je falio u životu. Uvijek sam se osjećao tako, ne mogu reći neispucano, nego jednostavno taj naboj mi je trebao i dobro je da su me oni doslovno gurnuli u vatru da napravim te prve korake.
- Prije nego ste postali predavač, bili ste polaznik seminara u Grožnjanu. Od bubnjara koje ste upoznali ovdje kao predavače i vani u svijetu, tko vas se najviše dojmio i najviše utjecao na vas?
- Jedan od onih koji mi je najviše otvorio um za mnoge mogućnosti kod bubnjanja za koje nisam niti smatrao izvedivim je Marco Minnemann. Od tada sam razmišljao drugačije o bubnju kao instrumentu, ali teško mi je izdvojiti neku osobu jer čak niti Marco nema više utjecaja na moj životni stil zato što to što sada sviram nema nikakve veze s onim što on radi, ali bubanj kao instrument me inspirira, štogod se svira na tom instrumentu mi je inspiracija. (M. RADIĆ, snimio A. KANCELAR)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU