Ako primijenimo onu vec otrcanu frazu da je voda nafta 21. stoljeca, onda Labinština svoj izvor nafte ima na obronku Sisola iznad Kožljaka u opcini Kršan. Analize pokazuju da je voda koja ondje izvire najmekša u Istri i ima najbolja organolepticka svojstva, jednostavno receno: najukusnija je.
Izvor Kožljak bilo bi tocnije zvati izvor Katun jer se nalazi iznad zaseoka s tim imenom, oko dva kilometara od pruge Lupoglav - Štalije, cijim prelaskom stupate u Park prirode Ucka.
Izvor je u narodu od pamtivijeka poznat kao Rutak. Ureden je vjerojatno za vrijeme Austro-Ugarske, a kaptiran 1937. godine, kada je talijanska vlast izgradila vodovod prema Labinu, koji joj je tada bio posebno zanimljiv zbog ugljenokopa.
Ulazna kucica s mjernim instrumentima napretkom tehnologije zamijenjena je suvremenijom, ali sve je drugo ostalo isto kao prije 72 godine.
Izvora zapravo ima šest, rasporedenih duž pedesetak metara podzemnog tunela. Iz svakoga voda stiže u taložnicu, a iz nje se prelijeva u sabirni kanal kojim tece do cijevi sa sustavom za kloriranje, što zauzima još dvadesetak metara tunela. Odatle cijevima ide južno, najkracim putem prema Labinu, i sjeverno, prema Kožljaku i Sušnjevici.
Vodovod Labin je 2001. godine dobio 20-godišnju koncesiju za iskorištavanje 17 litara u sekundi ili 536 tisuca prostornih metara vode godišnje.
- Obicno se misli da je voda iz Kožljaka tako cista da se može odmah, bez prethodne dezinfekcije, piti ili puniti u boce i prodavati, ali nije tako. Ona zapravo veci dio godine ne zadovoljava uvjete za bakteriološki cistu vodu. To je ipak jako dobro, jer su ostali izvori neispravni tijekom cijele godine, kaže Mario Hrvatin, rukovoditelj službe za procišcavanje i kontrolu kvalitete vode. (R. SELAN)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.