Koze narušile odnose u selu

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

U jutarnjim satima na Silvestrovo u Orihima se dogodio medususjedski incident, a razlog su bile koze koje su brstile bršljan sa stabala u tudem dvorištu. Kako je navedeno u policijskom izvješcu, 49-godišnja vlasnica dvorišta Nada Bulešic upozorila je vlasnika koza Maria Pausa (57) da potjera koze s njezinog imanja, na što je ovaj uzvratio prijetnjama, a cijela situacija je kulminirala kad je Paus krenuo macetom lupati po ulaznim vratima njezine kuce.

Prema policijskoj evidenciji ovo nije prvi put da Pausove koze lutaju tudim zemljištima - naime, u studenom i prosincu prošle godine policija je zaprimila dvije takve prijave, a zbog posljednjeg narušavanja javnog reda i mira, protiv Pausa slijedi optužni prijedlog.

No, ono što se dogodilo u malom i mirnom selu na Barbanštini 31. prosinca nije iznimka, jer posljednjih nekoliko godina novinske stupce cesto pune upravo price o susjedskim svadama zbog koza, ovaca, krava i drugih životinja o kojima su sva ta nekada ovisila.

Mještani se žele baviti turizmom


Kad smo posjetili Orihe mještani su nam pohitali u susret i odmah zapoceli pricu o "problematicnim" kozama.

- On te koze drži na tudem zemljištu, to niti nije njegovo dvorište niti štala di ih drži, ima više od 50 koza, ide svaki dan po kampanjama i brajdama i te koze samo delaju štetu. Meni su jedan put bile u žitu i radi tega san zva policiju, ispricao nam je jedan od starijih mještana.

Mještani kažu da spomenuti Paus vec dvije godine drži koze, da je "oduvijek malo na svoju ruku", zbog cega je i prije no što se poceo baviti stocarstvom s njim u selu bilo problema. Navodno je znao bezrazložno galamiti po selu i prijetiti, no ova prijetnja macetom prvoj susjedi najozbiljnija je situacija koja se do sada dogodila. Nada Bulešic potvrdila nam je da koze slobodno lutaju po selu i okolici, bez nadzora, i same se vracaju kuci, zbog cega cesto došetaju i u njeno dvorište.

- Mario je taj dan išao s njima s macetom i sjekao grane sa stabala u mom dvorištu da bi koze mogle jesti bršljan. Izašla sam van da ga upozorim da to ne smije radit na mojoj zemlji, i on je rekao da više nece. Ušla sam u kucu misleci da je sve riješeno, ali je on odjednom s macetom nasrnuo na vrata od kuce, poceo lupati i vikati i zaprijetio nam je da nam je to ovaj put samo opomena. Mati mila, kako sam se uplašila, rekla nam je Bulešic.

Pokazala nam je prostor oko kuce na kojem su donedavno uzgajali povrce za osobne potrebe, ali su ga koze pobrstile pa su jednostavno digli ruke od toga. Dodala je da Paus skuplja razne stvari, poput stare odjece, raznih posuda i odsjecenih grana koje niže uza zid tudeg dvorišta koje vec godinama koristi.

Tocno preko put niza starih istarskih kuca u kojima žive dvije obitelji Paus i obitelj Bulešic renovira se najvece starinsko imanje u Orihima, ono obitelji Grgorovic, koje ce uskoro postati luksuzni agroturizam. Vec sada vecina se mještana orijentirala na iznajmljivanje apartmana i kuca, pa Orihi imaju oko 100 ležajeva. Leži li možda u tome problem s kozama Maria Pausa?

- Cujte, da on drži te koze pod kontrolom i da cisti za njima kako treba, ne bi nam smetalo, ali ovako po ljeti nam smrdi ispod prozora za poludit. Vidite da u selu više niti nema blaga kako nekad, ljudi se žele baviti turizmom, rekao nam je Grgorovic.

Opcina nema uredbe o držanju domacih životinja


Ovom se razgovoru prikljucio još jedan susjed koji je na rubu suza rekao da su mu koze uništile 40 mladih maslina i brstile lišce s loza u vinogradu, zbog cega su se žalili i mjesnom odboru i policiji, no uzalud. Dodaje da su o problemu s kozama upoznali i opcinske vlasti, koje do danas nisu ništa poduzele. No, barbanski nacelnik Denis Kontošic tvrdi da Opcina nikad nije zaprimila službenu prijavu.

- S obzirom da tamo i živim, znam da je bilo nekakvih prica po selu i na sastanku mjesnog odbora, ali na kraju krajeva, mi kao Opcina ne možemo ništa tu poduzeti. Ako ljudima nastaje šteta na poljoprivrednim nasadima, onda se o tome treba obavijestiti nadležne inspekcije i naplatiti tu štetu. Istina je da su se Orihi orijentirali na turizam, ali cinjenica je da se radi o selu, a selo pak nosi svoje specificnosti i privlaci svoju klijentelu. Stvarati nešto drugo od sela, nekakvu umjetnu tvorevinu, bilo bi po meni pogrešno. Opcina zato i nema nikakvih uredbi niti zabrana o držanju domacih životinja u selima, ali one se ipak moraju držati po odredenim pravilima, objasnio je Kontošic.

To bi znacilo da se moraju držati u zatvorenim i urednim prostorima, te da se na ispašu uvijek vode u pratnji pastira i na mjesta koja su predvidena za to. Upravo tako, primjerice, funkcionira farma boškarina u Orihima na koju do sada nije bilo nikakvih pritužbi, a turistima je zanimljiva atrakcija.

Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude


Za našeg boravka u Orihima uvjerili smo se da se koze zaista same vracaju s ispaše i ulaze u Pausovo dvorište, a došle su iz pravca livade izvan sela. Iako su nas neki mještani upozoravali da bi mogli doživjeti neugodan susret s ovim vlasnikom koza, Paus nas je docekao vrlo srdacno na vratima svog doma. Upitali smo ga jesu li to njegove koze ili ih samo cuva za nekoga.

- Ah, koze. Koze su moje i božje, više božje nego moje. Vidite kako su pitome, kako su drage i dobre, ma kakvu štetu bi one mogle raditi? To se desilo možda jednom, kada su susjedu zalutale u žito jer sam ja morao na brzinu negdje otici, ali bila je policija i sve smo riješili. Ne znam zašto delaju manikomijo, vrtio je glavom Mario Paus milujuci svoje koze.

Prema njegovim rijecima, posljednji incident koji se dogodio prouzrocili su upravo njegova susjeda i njezin sin koji su, kaže, i njega i koze gadali kamenjem i udarali kolcem. Pokazao nam je i povecu rupu na kaputu koja je, navodno, nastala upravo u tom napadu. Takoder je rekao da nije imao problema ni s kim u selu sve dok nije nabavio koze, koje su mu jedini kakav-takav izvor zarade uz socijalnu pomoc.

- Ovo je selo, a gledajte kako je pusto. Ljudi su zaboravili stare obicaje i ca je hranilo to selo. Oni bi sve životinje protjerali, i jesu, jer nemamo više stoke u selu a to je žalosno. Prošle godine su sazvali skup u selu da im koze smetaju, zvali su mi i inspekciju koja je rekla da je sve u redu, a rekli su mi i da moram ograditi mjesto za ispašu ali ja nemam novca za to. Ma ne rade one takvu štetu, i ako naprave, ako nekad zalutaju, neka mi ljudi dodu reci da to riješimo. Ali niti zemlja se više ne obraduje, to je sve naokolo zaraslo, evo, vidite, i za to su koze dobre jer barem tu graju pobrste, pa su putevi prohodni, prica nam Paus.

Priznao je da bi trebao malo više cistiti dvorište i štalu, no svojih se koza ne želi odreci. - Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude, i ako mi netko dira blago, ja se stvarno naljutim i odgovorim, ali nisam agresivan. Kad se desio incident na Silvestrovo, samo sam se branio. Pa prošle godine kad su se koze vracale doma, na ulazu u selo docekala su ih dva decka sa psima koji su lajali, one su se uplašile i pocele bježati na sve strane, a decki su mi uzeli jednog jarica. Neka, nek im bude, Bog sve vidi. Meni je bitno da su mi se koze vratile, rekao je Paus i uputio se za svojim poslom. (Patricija SOFTIC-MEHMEDOVIC, snimili M. MIJOŠEK i N. LAZAREVIC)


Podijeli: Facebook Twiter