Kostelic: Ne bih mogao bez snijega i mora

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Najbolji hrvatski skijaš svih vremena i jedan od najboljih svjetskih skijaša današnjice Ivica Kostelic na korak je od titule prvaka svjetskog skijaškog kupa. Veliki i mali kristalni globus gotovo su u njegovim rukama i prije završnice zbog velike bodovne razlike u odnosu na druge natjecatelje. Hrvatska ce, izvjesno je, nakon Janice dobiti i muškog pobjednika Svjetskog kupa.

Nakon više od mjesec dana dogovaranja Kostelic je pristao dati ekskluzivni intervju Glasu Istre, i to u Kranjskoj Gori, mjestu gdje je 1993. godine prvi put nastupio, a 5. sijecnja 2003. godine pobijedio u slalomu Svjetskog kupa. Jucer, na žalost, Ivica nije okoncao drugu vožnju slaloma - prešao je preko kolca - iako je na cilj stigao prvi. No, unatoc lošijim rezultatima ovoga vikenda, ništa se suštinski nije promijenilo u poretku Svjetskog kupa: Ivica i dalje vodi i ceka se rasplet za tjedan dana

Ivica je trenutno prvi u ukupnom poretku Svjetskog kupa, prvi je u slalomu i u superkombinaciji. U veleslalomu je ukupno 11., u superveleslalomu drugi, a u spustu 22. Bodovna razlika je za njegove suparnike prakticki nedostižna. No, Ivica prije finala, iako je sve vec jasno, još uvijek cvrsto drži sve konce u rukama i mudro dozira svaku izjavu za medije.

U Kranjskog Gori, u mirnom predvorju hotel Špik, nakon jutarnjeg hank treninga, razgovarali smo s Kostelicem. Nakon uobicajenih pitanja o trenutacnom fizickom stanju i planovima za nastavak karijere, naš je razgovor krenuo u sasvim drugom pravcu. Njegov život izvan skijaških arena, izvan snježnih padina bio nam je prioritet. Doduše, u prvom trenutku pomislio sam da nece biti raspoložen za ovakav razgovor. No, prevario sam se. Vrlo je rado razgovarao o svemu i svacemu. Odgovarao je na gotovo sva pitanja bez ikakvih tajni. Jer, zanimao nas je onaj drugi Ivica, profesor koji voli more, košarku, sarme, cevape, prijatelje, obitelj...

More, Mljet i prijatelj Renco Kosinožic


Prošle godine Ivica je iz Rijeke gumenjakom krenuo na krstarenje po Jadranu i Mediteranu. Zaljubljenik je u more i podvodni ribolov, a na Mljetu provodi ljetni odmor. Zanimalo nas je hoce li se i ove godine otisnuti gumenjakom na krstarenje. Potvrdio je, istaknuvši da bez snijega i mora gotovo ne može živjeti.

- Ove godine ostajem na Jadranu i ne micem se. Ici cu gumenjakom iz Rijeke prema Mljetu, od otoka do otoka kao na pravom godišnjem odmoru. To ce krstarenje trajati dva tjedna. Obožavam plivati i podvodni ribolov. Taj me sport uistinu relaksira. S obzirom na vrijeme koje provodim pod morem, mislim da sam u tom sportu dosta dobar. Najviše sam u apnei zaronio na 34 metra dubine. Uglavnom se dogada da tek što dodem u formu za ronjenje, moram otici na pripreme na neki ledenjak. Znate ono, tek što se pocnem ugodno osjecati na ceki i ulovim kapitalca, moram zbrisat na snijeg, kaže Ivica.

I dok smo pricali o moru i podvodnom ribolovu morali smo provjeriti i Ivicine ribarske price. Zanimalo nas je koliko je težila najveca riba koju je ulovio dosad. Pohvalio se gofom od 17 kilograma. No, priznao je da mu zubaci, orade i brancini ne idu baš najbolje. Unatoc tome, uspio je uloviti zubonju od tri kile, što mu je posebno drago. Upitan hoce li nakon profesionalne skijaške karijere biti više na moru, odgovara da ce svakako na moru provoditi više vremena, u skladu s mogucnostima.

U Istri je imao jednog od boljih prijatelja i suradnika s kojim je provodio dane na ledenjacima. Rijec je o Rencu Kosinožicu iz Nove Vasi kraj Poreca, službenom fotografu skijaške reprezentacije i državnom demonstratoru skijanja koji je prije par godina prerano preminuo radeci svoj posao: snimajuci Ivicu i ostale decke i cure iz reprezentacije na Hintertuxu. Kaže da je Kosinožic bio izuzetna osoba.

- Renco je prije svega bio pravi dentlmen i gospodin u pravom smislu rijeci. Takvih ljudi u današnje vrijeme ima jako malo, ma koliko god mi šutjeli o tome. Bio je vrlo uravnotežen covjek, smiren i izuzetno korektan i profesionalan u poslu; osoba s kojom je bilo ugodno provoditi vrijeme i zato nam nedostaje, posebice zbog svoje dobrote i pozitive. Bio nam je jako dobar prijatelj, kazao je Kostelic.

Za prijatelje iz djetinjstva i škole na žalost nema previše vremena. Rekao nam je da u Zagrebu najmanje boravi, i to mu strašno nedostaje.

- Moj je posao specifican, kao i u ostalom svima koji se sportom bave profesionalno. Puno odricanja obilježava naš život. Na snijegu smo gotovo cijelu godinu. Jednom smo izracunali da u Hrvatskoj provodim oko sto dana u godini. Dakako, ti su dani uglavnom ljeti kada smo na Mljetu. U rodnom Zagrebu sam najmanje. Na žalost prijatelje iz škole i djetinjstva ne vidim godinama. Danas uglavnom imam prijatelje iz skijaških i sportskih krugova iz cijelog svijeta, što je i razumljivo, istice naš najbolji skijaš.

Obožavam grah, cevape i maslinovo ulje


Kako je sportašima živjeti izvan kuce, što jedu i kako provode slobodno vrijeme, pitanja su koja si postavljaju mnogi. Nas je zanimalo kako se Ivica hrani, nedostaje li mu bakina kuhinja, mamina klopa i kolaci. Pitali smo ga voli li toliko sarme kao u onoj reklami, ili je to samo marketinški trik sponzora.

- Nije lako živjeti izvan kuce, stalno na putu, i hraniti se po hotelima. Na srecu naš tim ima na raspolaganju i kuhara koji cesto dolazi s nama. U tim trenucima uzimamo hranu i pripremamo ju sami. Tada je dobro jer onda osjetiš gušt domace kuhinje. To mi jako nedostaje. Znaš kaj, da vidim onoga tko ne voli grah, cevape, štrukle i slicno. Moja je ishrana dosta kontrolirana, ali nemam posebnih zahtjeva. Hotelska je hrana dosta dobra, no ipak je tanjur graha nešto posebno.

Obožavam sarme, onak' kiselkaste i pune šuga. Kulen je nešto posebno, a da ne govorimo o istarskom i dalmatinskom pršutu. Maslinovo ulje volim sa svime, a najviše bez icega. Onak', staviš ga u tanjur i uz malo kruha potocaš sve. Kud' ceš bolje. Dakako, cevapcici i štrukle su takoder na mom meniju. Na žalost rijetko ih mogu jesti kad smo po svijetu, ali zato kad dodem u Hrvatsku, nadoknadim. U ostalom nitko mi to ne može zamjeriti jer, ipak, što ceš, trošim dosta energije, zar ne, kaže nam Ivica.

Osim skijanja voli i druge sportove. Rekao nam je da gušta loviti ribu. A što je s drugim sportovima?

- Kao djecak sam volio haklati. Danas vrlo cesto uzmem bicikl i krenem na vožnju od par kilometara. Žao mi je što zbog obaveza sa skijanjem ne mogu igrati hokej na ledu. To je plemeniti sport koji volim poput skijanja. Kad odlucim prekinuti skijašku karijeru zasigurno cu nastaviti sa sportom. To je dio mene i bez sporta i tjelesne spremnosti organizam ne radi kako treba. Cujem da u Istri ima puno dobrih skijaša i da imaju nekoliko veleslalom utrka za rekreativce. Ako me organizatori budu pozvali, sigurno cu se odazvati pozivu, zakljucio je naš razgovor Ivica Kostelic.


Podijeli: Facebook Twiter