Korupcija je zlo, to je rak-rana društva, maligna bolest koja nagriza zdravstveni sustav... Takvim su se formulacijama ovih dana, otkako su do javnosti doprli detalji afere "Hipokrat", nabacivali svi koji predstavljaju nešto ili nekoga u zdravstvu, od ministra pa do predstavnika liječnika, osiguravatelja, ljekarni, farmaceuta...
Svi oni redom nabrajaju da je korupcija sporadična pojava, a liječnici časni ljudi koji savjesno rade.
Akcija u kojoj je "pao" Farmal i pedesetak obiteljskih liječnika, zasigurno najveća korupcijska afera u hrvatskom zdravstvu, bacila je, međutim, novo svjetlo na odnose u zdravstvenom sustavu. Ne samo zbog činjenice da su uprava i deseci djelatnika jedne farmaceutske tvrtke pod istragom, nego i zato što su o korupciji počeli govoriti svi koji su o tome dosad - šutjeli.
Tako ispada da korupcije, zapravo, ima i više nego se itko usudi javno reći, praktički na svakom koraku zdravstvenog sustava. Sve, ama baš sve farmaceutske tvrtke imaju iste ili slične metode, rekla nam je jedna obiteljska liječnica, revoltirana time što se nadmetanja farmaceutskih kompanija u utrci za zaradom lome preko leđa liječnika.
- Svaka farmaceutska tvrtka koja me vodila na kakav kongres mobingirala me da propisujem njihove lijekove. Znam za još najmanje dvije tvrtke osim Farmala koje su liječnicima dijelile bonove, jedna je domaća farmaceutska tvrtka plaćala gotovinom za uvođenje njihovih lijekova u terapiju pacijenata u pojedinoj ambulanti, plaćali su i strani farmaceuti, evo nedavno su nudili sanitetski materijal za ordinaciju ako se propiše određena količina njihovog lijeka - priča ova liječnica, koja slična iskustva kao s Farmalom ima s još desetak farmaceutskih tvrtki.
Od takvog se ponašanja ne susteže nitko, od malih do velikih međunarodnih farmaceutskih kompanija, tvrdi naša sugovornica.
- Farmaceutske tvrtke vodile su nas na putovanja: Istanbul, Španjolska, Meksiko, Toscana... I sve su tražile da se zauzvrat preferiraju njihovi preparati, navodi liječnica.
Ljekarne, kažu naši izvori, također imaju široku lepezu mogućnosti potkradanja države. One legalno, kao privatne tvrtke, primaju proviziju od prometa lijekovima određene tvrtke ili dobavljača i u interesu im je da ispostave čim više njihovih lijekova. Da bi to postigle, služe se i trikovima, pa pacijenta koji im dođe po neki lijek na recept uvjere da ga baš sad nemaju na skladištu i da bi mogao uzeti drugi.
Nekim čudom, u takvoj se situaciji u ljekarni uvijek nađe odgovarajući lijek iz zalihe lijekova uz koje ide i provizija, i koje ljekarna nabavi i po 40 posto nižoj cijeni. Za gotovo upola jeftiniji lijek, ljekarna će HZZO-u naplatiti punu cijenu, a razliku spremiti u vlastitu blagajnu.
Bolnice su, potvrdio je i sam ministar Ostojić, pravi poligoni korupcije. Klizav su teren liste čekanja i dopunski rad u privatnim poliklinikama koje vode ili opslužuju ugledni bolnički specijalisti. Prema istraživanju Ekonomskog instituta Zagreb, iskustva građana s korupcijom u zdravstvu nešto su manja no što je njihova percepcija korupcije. Čak 51 posto ispitanika tako smatra da pacijenti često trebaju dati poklon, platiti ih ili ponuditi protuuslugu zdravstvenim djelatnicima.
Stvarno iskustvo s korupcijom u javnom zdravstvu imalo je 11 posto građana, znači više od 400.000 ljudi. Od tog je broja njih 56 posto mito dalo liječnicima, a 38 posto medicinskim sestrama. U 10 posto slučajeva liječnici su direktno zahtijevali mito, što znači da je takvo iskustvo u imalo čak 40.000 pacijenata. (Lj. BRATONJA MARTINOVIĆ)