Sinoć je u Zavičajnom muzeju grada Rovinja otvorena izložba radova rovinjskog akademskog kipara Aleksandra Garbina. I na ovoj izložbi, koju čine posljednja i aktualna djela Garbin ne odustaje od svog prepoznatljivog rukopisa i ideje - pobuditi kod publike emocije i nagnati ih na razmišljanje o vremenu u kojem živimo, ali i o stvarima, robi ili predmetima bez kojih, smatramo, da ne bismo mogli živjeti.
Nove kreacije
Upravo te potonje, primjerice držač za metle, vrećice od papira ili najlona, svjetiljke, konzerve ili čak ispunjena vrećica usisivača koje su danas kratko uporabne, a već sutra smeće kojeg se nastojimo riješiti, Garbin koristi kao izbor novih kreacija, novih skulptura. Na neki način vraća ih ponovno u život, daje im drugu vrijednost i dimenziju čineći ih skulpturama modernog čovjeka i svojevrsnim odama, u tom razmišljanju, nezaustavljivoj pogubnosti udobnog, konfekcijskog i suvremenog načina života. A kad je već tako (ili ako mora biti tako) Aleksandar Garbin davno iskorištenim stvarima vraća novi život i novo značenje. I dok možda samo na prvi pogled gledatelja ostavlja zatečenim onim viđenim i onim prezentiranim, u nastavku pobuđuje bujicu emocija - od ljutnje na ono što čovjek ostavlja za sobom do ironičnog zapitkivanja je li i čovjek sam i do koje mjere površan u odnosu na stvari koje ga okružuju.
Govoreći o radovima Aleksandra Garbina viši kustos Zavičajnog muzeja Dario Sošić, istaknuo je da se temelje na neokonceptualnim i postmodernističkim postupcima fakture uz velik redukcionizam likovnog izraza.
- Neovisno radi li se o skulpturi (Aleksandar je diplomirao kiparstvo), crtežu, grafici ili slici, autor maksimalno pojednostavljuje radove. Pojednostavljenje se kreće u svim segmentima, od same fakture do izabranog motiva umjetničkog rada. Stilistička izvedba pokazuje visoku vještinu i sposobnost Garbinove izražajnosti. Koristi krajnje jednostavne tehnike izraza, karakteristične nasljeđu dadaizma, nadrealizma, arte povera pa do svih njihovih mogućih izvedbi u novijoj umjetničkoj uporabi.
U pravilu su to jednostavni materijali čiju sirovost i banalnost umjetnik neprimjetno preobražava u poseban, gotovo ezoteričan predmet. Ponekad su to nađeni, gotovi i već korišteni predmeti, ponekad su to samo obični, jednostavni geometrijski ili apstraktni oblici dvodimenzionalnih ili trodimenzionalnih formi, rekao je na otvorenju Sošić, posebno apostrofirajući staro/novo značenje izloženog.
Ptičje gnijezdo
- Budući da je riječ o gotovim predmetima ili nacrtanim, naslikanim oblicima oni imaju svoja predodređena, naslijeđena značenja. To je ono što ih čini posebnima, lako prepoznatljivima. Dio su razumljiva jezika s eksplicitnim značenjima. Svaki se taj predmet ili oblik preispituje da bi se proniknulo, prepoznalo i razumjelo njegovo skriveno značenje. To zadržava istinitost svog značenja. Ptičje gnijezdo koje je Garbin pronašao na tlu i dalje ostaje gnijezdo, međutim sada je u disfunkciji. Postao je umjetnički predmet, spremljen u kartonsku ambalažu i izložen u galeriji.
Disfunkcija se pojavljuje u trenutku kada se u stvarnom predmetu, slici ili riječi poremeti ravnotežni odnos granice "Aure Neutre". Poremećaj prostora i neprostora, njihova granica postaje mjesto akcije, mjesto na kojem je odvijana radnja preokrenula funkcionalnost u disfunkciju. Mjesto simultanog postojanja, granični prostor koji odvaja jedno od drugoga, njihov međuprostor, naglašava Sošić.
Dodaje da Garbin koristi poremećenu ravnotežu ili disfunkciju da bi ukazao na djelovanja međuodnosa suprotnih sila privlačenja odnosno odbijanja. Te su sile inače nevidljive, ali postoje i preklapaju se i bez njih ne bi bilo ni našeg tvarnog svijeta, onog koji počinje u atomu.
Izložba "Disfunkcije", koja zauzima prizemlje i prvi kat muzeja, može se pogledati do 12. veljače. (Napisala i snimila N. ORLOVIĆ RADIĆ)