"Cetvrtak, 28. srpnja u 19 sati, terasa trgovackog centra Mercator na Škurinjama" - tako glasi facebook poziv udruge Franak u osnivanju, a upucen je svim "kolegama po franackoj muci", dužnicima iz Rijeke i županije koji svoje stambene kredite otplacuju u švicarskim francima.
Sastanak je u Zagrebu i Splitu održan, na redu su Rijeka i Osijek, zatim službena registracija udruge, a onda i pravi, konkretni potezi. U Hrvatskoj se, nakon što je franak dosegao svoje rekordne razine, a kamata za kredite u švicarskim francima od 2005. godine naovamo rasla nekoliko puta, preko "fejsa" i foruma stvara kriticna masa, okupljaju se stotine mladih obitelji koje vec sada ne mogu otplacivati stambene kredite za svojih 35, 50, 60 kvadrata. Prvih i jedinih kvadrata u životu, koje ce uskoro izgubiti, a banci i dalje dugovati, ne pocnu li država i regulator, HNB, kažu, obavljati svoj posao.
Potpisali su, zakljucuju, ugovore s valutnom klauzulom i nije im namjera sada tražiti spas iz državnog proracuna, vec žele, porucuju, da HNB i država prisile banke da se njihovo dužnicko ropstvo pretvori u, kako i treba, uravnotežen odnos s bankama, u kojem ce obje strane u jednakoj mjeri podnositi rizik kredita.
Prpic: Nemamo više što cekati
Pronašli smo koordinatore udruge u Rijeci, Splitu, Zagrebu i Osijeku, no dok se udruga i formalno, kroz dvadesetak dana, ne registrira, ne žele sa svojim imenima izlaziti u javnost. Na to je pristao samo rijecki koordinator Tomislav Prpic, dok su i ostali iznijeli svoje prijedloge koji ce nakon osnivanja udruge biti i formalizirani. Cekati se, kažu, nema više što - oformljuju tim odvjetnika, financijskih savjetnika i profesora ekonomije koji ce ih poduprijeti. Jer rješenja postoje.
"Kad sam se 2006. godine odlucio na kupnju nekretnine nisam imao preveliko znanje o valutama. Uspio sam pronaci stan po prihvatljivoj cijeni, na kredit. Izbor je bio moj i zbog njega sam kriv - par stotina kuna razlike u korist "švicarca" naraslo je u 35 posto vecu ratu i 35 posto veci preostali dio glavnice. Valjda sam kao ekonomist po struci to trebao predvidjeti, ili sam špekulirao, prihvatio ludi rizik", prica Tomislav.
U meduvremenu je, dok mu je rata rasla, naucio nešto o valutama i kamatama, promatrajuci ljude koji sve ovo prihvacaju i sliježu ramenima. "Nedavno sam naišao na grupu ljudi koja je dijelila moja razmišljanja i osjecala da možda ne bi bilo loše da preispitamo ispravnost nekih postupaka koji su bili nametnuti kao dogme o kojima se ne raspravlja. Tako sam se pridružio udruzi Franak", kaže Tomislav. Naucio je puno, baš kao i ostali clanovi udruge, kojih je svakim danom sve više.
"Smisao valutne klauzule je eliminacija rizika i zaštita vjerovnika od deprecijacije valute, kune. Ovo što se dogodilo nikako, medutim, ne možemo smatrati deprecijacijom kune jer bi u tom slucaju kuna deprecirala prema cijeloj košari valuta, a ne samo prema franku. Valutna klauzula je pretocena u sredstvo zarade banke s obzirom na to da banke imaju tek mali dio obveze prema svojim izvorima financiranja u francima. Zbog ovoga udruga planira tražiti povlašteni tecaj u procesu konverzije kredita", istice Tomislav.
Država nije stala u zaštitu svojih gradana
Kad je kamatna stopa u pitanju, kaže, metodologija bankama dozvoljava da same odluce hoce li ici na povecanje ili smanjenje kamata. Rizik zemlje pao je unatrag dvije godine, referentna kamatna stopa na povijesnom je minimumu (ispod 0,25), trošak regulacije je smanjen, operativni troškovi nisu znacajno rasli pa ostaju dobit i rizik banke/klijenta.
Rizik klijenta kojemu se nije mijenjao status ne bi se trebao mijenjati, rizik banke je ocigledno kompenziran na racun urednih klijenata da bi se pokrili gubici od poslovnog sektora i ostalih loših kredita, a dobit je uredno zašticena sa solidnim rastom u krizna vremena.
I što imamo? Situaciju u kojoj su kamate na kredite u švicarskim francima previsoke s obzirom na jeftine izvore za koje banke tvrde da su takoder u švicarskim francima. Država, kaže Tomislav, nije stala u zaštitu svojih gradana. Dapace, zadnji njezin potez - s bankama potpisani memorandum o produljenju stambenih kredita u švicarskim francima - bio je "dodatni šamar zdravom razumu". A HNB je, smatra Tomislav, sve samo ne hrvatska i narodna banka.
G.D. iz Splita: Porucuju nam da smo špekulanti
Splitski koordinator udruge Franak G.D. (podaci poznati redakciji, op.a.) ima 31 godinu, radi kod privatnika za cetiri tisuce kuna, ima suprugu s profesorskom placom, a djece, kaže, nema jer za svojih 36 cetvornih metara u Splitu otplacuje kredit koji mu je unatrag cetiri godine s pocetnih 2.600, porastao na 4.400 kuna mjesecno. Na "švicarce" je pristao, prica nam, na nagovor svog nekadašnjeg prijatelja, osobnog bankara, a glavnica mu je u meduvremenu porasla za 150.000 kuna.
"Svi smo mi mladi i sposobni pa cemo, kao takvi, pobjeci van jer nam ovdje porucuju da smo špekulanti, a ustvari je nas 50-ak tisuca, koliko nas otplacuje kredit u toj valuti, nasanjkano. Vozim stari auto, kupiti ne mogu nove cipele niti si priuštiti ikakvo putovanje, no špekulant sam koji ce biti prisiljen prodati mali stan i otici u inozemstvo", zakljucuje Splicanin, koji se nada da ce udruga sa svojim argumentiranim zahtjevima uspjeti potaknuti promjene.
Imaju šanse, tvrdi nam Marija Duljkovic, sudska vještakinja za financije i bankarstvo. No, samo ako HNB i banke odrade svoj dio posla. Kako to uciniti, prvi put iznosi za naš list.
Duljkovic: Ima rješenja
"Postoje mjere i zaštitni mehanizmi kojima se može uspostaviti ravnoteža izmedu ugovornih strana - banaka i dužnika. Sada te ravnoteže, koju predvida i Zakon o obveznim odnosima, nema jer je sav rizik prevaljen na leda dužnika. HNB je zadužen za kontrolu tržišnog natjecanja, no postavlja se pitanje je li pratio tržište kad je dozvolio da sve rizike kredita snosi samo jedna ugovorna strana - dužnik", pita Duljkovic.
Radi smanjenja i podjele kamatnog rizika i veceg povjerenja izmedu kreditora i dužnika, napominje, redovne kamatne stope mogu se definirati prema referentnoj kamatnoj stopi, no to se ne cini. Jednako tako, HNB sukladno Zakonu o kreditnim institucijama može propisati osnovne elemente ugovora te s tim podzakonskim aktima u cijelosti urediti i definirati podrucje dva vrlo osjetljiva rizika, koji su sada potpuno prebaceni na potrošaca - kamatni i tecajni rizik", napominje vještakinja.
Kako predlaže, banke bi sa svoje strane, radi pridobivanja povjerenja svojih klijenata, trebale onima koji to žele ponuditi da sklope dodatak ugovoru o kreditu na temelju sacinjenog reobracuna kunske protuvrijednosti na dan odobravanja i puštanja u tecaj kreditnog zaduženja, uz obracun visine redovne kamatne stope za kredite u eurima za istu grupu proizvoda i uz zaštitnu valutnu klauzulu u eurima.
"Jasno, u reobracun bi se uvrstile uplate korisnika kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan uplate, odnosno bila bi to simulacija situacije što bi bilo da je kredit odobren uz zaštitnu klauzulu u eurima, a ne u francima. Reobracun bi se razlikovao od slucaja do slucaja, ovisno o roku otplate kredita i ostatka duga po kreditu, ali velika vecina gradana bi imala realan izbor i ne bi se osjecala kao drugorazredna kategorija", zakljucuje Duljkovic.
Banke prevarile gradane
Ona napominje da su svi drugi prijedlozi, koje su dosad ponudile banke i Vlada, neprihvatljivi za korisnike kredita jer samo povecavaju ukupno kreditno zaduženje. Radi tecaja rastu iznosi rata kredita, banke tvrde da su klijente upozorile na tecajni rizik, ali informacije koje su osobni bankari davali klijentima najcešce su bile nepotpune - porucuju pak iz zagrebacke "podružnice" udruge Franak.
Primjerice, kažu, banke su naglasak stavljale na rizik porasta rate, ali nisu jasno naglašavale da, osim rate, raste i iznos glavnice jer se naplacuje u kunskoj protuvrijednosti. Ako je kredit u ljeto 2007. godine iznosio, navode primjer, sto tisuca franaka, okvirno, tada, 450.000 kuna ili 62.000 eura, danas je to 640.000 kuna ili 87.000 eura.
"Potpisali ste varijabilnu kamatu, tko vam je kriv, porucuju nam sada, ali zaboravljaju reci da u ugovorima o kreditiranju piše da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, koje banke u Hrvatskoj tumace slobodno. Vidi se da je upravo podizanje kamata bankama poslužilo da skrpaju vlastito loše poslovanje zbog krize", porucuje zagrebacka koordinatorica udruge, koja do formalnog osnivanja udruge želi ostati anonimna. Vremena i prilike za javna istupanja u javnosti ce, najavljuje, itekako biti.
Kamatne stope za "švicarce", napominje, formiraju se netransparentno i jako variraju od banke do banke, od klijenta do klijenta, iz cega se može zakljuciti da se ne formiraju po promjenama tržišnih uvjeta, vec dobit od podizanja kamata banke koriste kao štaku za vlastito loše poslovanje.