Pulski Konzervatorski odjel Ministarstva kulture preventivno je registrirao tvrdavu Turnina. Hrvatski restauratorski zavod (HRZ) je pak najznacajniju rovinjsku tvrdavu uvrstio u svoj program za ovu godinu pa je izvjesno da ce poceti aktivnosti njenog spašavanja od daljnjeg propadanja. No, da bi se to i dogodilo program HRZ-a treba usvojiti Ministarstvo kulture.
Tvrdava Turnina, ciji su, po povjesnicaru Giovanniju Radossiju, stari istriotski nazivi Turo i Mun Buraso, smještena je na istoimenom brdu cetiri kilometra istocno od Rovinja. Rijec je o jednoj od brojnih antickih utvrda kojima su se Rimljani na obali branili od najezda barbarskih plemena. Istraživanjima je utvrdeno da su u bizantsko doba, 757. godine, tvrdavu zauzeli Langobardi, a potom 789. Franci. Pretpostavlja se da je neko vrijeme bila sjedište provincijske magistrature.
Podzemni hodnici do crkvice sv. Tome!?
Kad su velike seobe naroda okoncane, tvrdava je izgubila na znacaju pa je pocela njena devastacija. No, bila je tako dobro gradena da je dugo odolijevala vremenu. Uvidjevši znacaj njene opstojnosti, u srednjem vijeku rovinjska gradska uprava placala je cuvara ne bi li se sprijecila devastacija utvrde. Buduci da se s brda Turnine vidi cijelo podrucje Rovinja, od sredine 14. stoljeca tvrdava je služila kao promatracka stanica.
U 16. stoljecu Turnina je napuštena i prepuštena zubu vremena. Tada su je nazivali Arupino, po starom rimskom imenu Rovinja. Pocetkom 19. stoljeca prodana je obitelji Gianelli, koja je prilikom restauracije pronašla mnoštvo rimskih i bizantskih novcica, strelice, ostatke oružja te brojne metalne predmete i kamene artefakte. Kasnije je tvrdava prešla u vlasništvo obitelji Rismondo i Vianelli, a od potonjih je 1945. nacionalizirana.
Turnina je odigrala svoju ulogu i u Drugom svjetskom ratu, kada je povremeno korištena kao osmatracnica. Krajem rata partizani su na njenim zidovima nacrtali veliku crvenu petokraku, koja se vidjela iz Rovinja. Nijemci su preko toga iscrtali svastiku, a kada su partizani vratili zvijezdu, Nijemci su minirali vanjske zidove pa je Turnina vecim dijelom pretvorena u ruinu.
Zadnje sustavno istraživanje ove tvrdave proveo je profesor rovinjske talijanske gimnazije, pasionirani istraživac povijesti i etnografije Libero Benussi. On je nastojao rekonstruirati gabarite tvrdave i fotografirao ostatke tvrdave. Po predajama, Turnina je bila podzemnim hodnicima povezana s oko tri kilometra udaljenom crkvom sv. Tome. Na platou brda na kojem je izgradena bili su vidljivi tragovi ceste koja je tuda prolazila.
Tvrdava visoka 16 metara
Samo brdo visoko je 107 metara. Do tvrdave vode dva dobro ocuvana puta, a s njenih ostataka vidi se podrucje Rovinja od Salina do baljanskih Colona. Tuda su nekad prolazile ceste pa je njen položaj bio od strateške važnosti. Ispod brda se nalaze tri anticka bunara, iz kojih se vjerojatno, osim cisternama, vodom opskrbljivala i tvrdava.
Iako do sada nisu osigurana sredstva za njeno istraživanje i renoviranje, Turninu povremeno obilaze arheolozi Arheološkog muzeja Istre u pratnji domacina, kustosa Zavicajnog muzeja Rovinja Damira Matoševica, koji nam je ustupio snimke unutrašnjosti. Danas je toliko obrasla da se više od raslinja ne vidi iz daljine.
Zajedno s konzerviranom crkvom sv. Tome, koja je ušla u knjigu o karolinškom dobu u Hrvatskoj, i arheološkim parkom naselja iz broncanog doba Monkodonjom, Turnina bi trebala biti treci znacajni punkt u okolici Rovinja, kaže Matoševic. Na tom je podrucju još neistraženo 50-ak gradina pa ce biti posla za generacije arheologa i konzervatora.
(Aldo POKRAJAC, snimili D. M., Z. S., A. P.)