Zahvaljujuci intrigantnom tekstu Patricka Süskinda "Kontrabas" Rene Medvešek oduševio je malobrojnu publiku u rovinjskom kazalištu Gandusio. Izgraditi zanimljivu gotovo dvosatnu predstavu oko jednog instrumenta i njegova sviraca pravo je umijece. Süskind se poslužio psihoanalizom pa je za njegova sviraca kontrabas od kljucnog instrumenta koji citavom orkestru daje takt postao fobija i životno ogranicenje.
Cijeli je komad strukturiran kao monolog kontrabasista u njegovoj zvucno izoliranoj sobi za vježbanje. Sviranje mu je odavno prešlo u rutinu, pa umjesto vježbanja ispija pivo i razmišlja o kontrabasu i svojoj profesiji. Kada mu pivo razmekša jezik, upušta se u opširno izlaganje o svom instrumentu. S novim pivom njegovo je izlaganje sve prisnije, da bi se vremenom pretvorilo u životno ispovijedanje malog gradanina.
U zrelim godinama, približavajuci se pedesetima, kontrabasist analizira svoj usud, za koji krivi kontrabas, jedan od rijetkih instrumenata na kojem se ne može solirati, zbog cega njegovi sviraci tonu u anonimnost. Analizira svoj položaj i ocajnicki i neodgodivo vapi za promjenom, koja se nece dogoditi jer bi tada izašao iz sigurnosti koju mu pruža sviranje u orkestru državnog kazališta.
Tiha mu je patnja sopranistica. Zadivljen je njenim glasom, ali nema joj hrabrosti prici pa pokušava stvoriti strategiju otvaranja puta prema njenom srcu. Pritom je opet kriv kontrabas, koji ga prati kao sjena. Sve ce po svemu sudeci ostati u svakodnevnoj kolotecini, a kontrabasist ce dane kratiti svojim propitivanjima i frustracijama. Propitivat ce se gdje je to pogriješio i je li mogao proci bolje.
"Kontrabas" zapocinje komicno, a smijeh s protokom vremena prelazi u tugu. Propituje o tome u kojoj smo mjeri u stanju birati put kojim cemo krenuti a da nas ne usmjeri prst sudbine. Hocemo li pritom pronaci put na kojem cemo se do kraja izraziti ili cemo davati onoliko koliko je potrebno za samoodržanje. Jednoznacnog odgovora nema, pa i sam kontrabasist na kraju uzima na leda omraženi instrument, da bi se nakon dugog razmišljanja vratio svojoj rutini koncertiranja, za koje i sam kaže da mu nije umjetnicki doživljaj, vec rutina.
"Kontrabas" je napisan 1981. godine. Preveden na 27 jezika, pa je postao jedan od najigranijih njemackih komada. Svestrani Rene Medvešek ga je sam preveo i postavio, a u prilagodavanju našoj zbilji pomogla mu je dramaturginja Pavlica Bajsic. Predstava je premijerno izvedena u sklopu lanjskih Ljetnih noci Teatra Exit u zagrebackom Muzeju za umjetnost i obrt te je u Rovinju prvi put izvedena u Istri.