Iako su zakonske odredbe o "vlasništvu" nad plažama prilično jasne, iz svakodnevnih prijepora o njihovoj uporabi jasno je kako vlasnici kuća kraj mora, koncesionari pojedinih plaža, ugostitelji i hotelske tvrtke naveliko "love u mutnom". Protjerivanje male djece s plaža zbog toga što galama smeta hotelskim gostima, zabrana kupanja svima onima koji ne noće u obližnjem hotelu ili ne koriste ležaljke i suncobrane što ih iznajmljuje koncesionar svakodnevne su pojave duž Jadrana, te iziskuju pojašnjenje o pravima na korištenje javnog pomorskog dobra.
U Hrvatskoj postoje javne plaže i plaže s koncesijom, a njihovo korištenje propisuje Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Novi Zakon o koncesijama, koji je Hrvatski sabor nedavno donio, nije presudan u davanju koncesija na plaže. Koncesije dodjeljuju županije i(li) jedinice lokalne samouprave na osnovu spomenutog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Nema naplate
Prema odredbama tog zakona, ulaz na plažu ne smije se naplaćivati, ali, kako ovih dana u medijima upozorava dr. Frano Staničić, izvanredni profesor upravnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta "Uredba o postupku dodjele koncesija na pomorskom dobru to je omogućila, ali bez jasnog uporišta u zakonu."
Pravni stručnjaci upozoravaju da je pomorsko dobro u vlasništvu države te kako se plaže ne smiju ograđivati od strane hotelskih lanaca, ugostitelja ili vlasnika privatnih kuća uz more.
Prema aktualnim propisima, koncesionar upravlja plažom, no ne bi smio naplaćivati ulaz jer je plaža javno dobro. Naravno, naplaćuje korištenje postavljene ili pokretne infrastrukture - ležaljke, tuševe ili suncobrane, a na rubu zakona je odluka da na plažu smiju samo oni koji iznajme ležaljku ili nešto drugo. Također je zakonski jasno kako se plaža ne smije ograditi ili na njezinom ulazu postaviti znak zabrane ulaska.
Cijena najma ležaljki i drugih usluga koncesionara ograničuje se ugovorom o koncesiji, tako da su korisnici zaštićeni od pretjeranih cijena. Što se tiče morskih uvala koje su u koncesiji, u njima se može naplaćivati sidrenje, jer se tako plaća izgrađena infrastruktura, ali sam prolaz je slobodan i njegovo naplaćivanje može se smatrati uzurpacijom pomorskog dobra. Stručnjaci jasno upozoravaju kako u nas postoje javne plaže i plaže pod koncesijom, te da sve one pripadaju pomorskom dobro što ga mogu koristiti svi građani. (Dubravko GRAKALIĆ i Ivana AHMIČEVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU