Ovogodišnji Dani Antuna Šoljana završeni su koncertnim citanjem drame Ivane Sajko "Prizori s jabukom". Ne bi li postigli interakciju s publikom, izvodaci su gledalište postavili na pozornicu. U njemu su se smjestili ponajprije književnici i književni teoreticari koji su sudjelovali na književno-znanstvenom skupu. Preostali gledatelji bili su u "klasicnom" gledalištu u parteru kazališta Gandusio.
Kako je i najavljeno, drama je izvedena kao koncertno citanje. Sajko je nastupila s dva mikrofona, tako da je njen glas, ovisno o tome na kojem je govorila, imao drugaciju boju. Autori glazbe Alen i Nenad Sinkauz svirali su na gitari i klaviru, koristeci i brojne elektronske naprave za zvucnu sliku predstave. "Igrali" su i drugi glas predstave, pitajuci ili konstatirajuci neke cinjenice, ili pak suflirajuci tekst. U nekim dijelovima predstave njihovi su glasovi služili i kao zvucna kulisa.
Sam tekst "Prizora s jabukom", predstave koja je premijerno izvedena u kazalištu Stadttheater u Bernu 2009., u režiji Dore Schneider, inspiriran je vjecnim biblijskim motivom izgona iz raja. U suvremenoj perspektivi Sajko u svom tekstu otvara pitanje je li danas, u društvu katastrofe, moguce konstruirati teritorij rajskog vrta i je li ga humano priželjkivati. Takva želja sadržavala bi u sebi duboku socijalnu ignoranciju jer bi ljudi koji bi ondje živjeli bili povlaštena elita. U današnjoj društvenoj situaciji bili bi u neprestanoj paranoji da ce se vrata raja odjednom urušiti te da ce se morati suociti sa svijetom koji su propustili spasiti.
Ima danas svijet svoje vrtove u turistickim oazama te sa suprotnim predznakom brojne opustošene teritorije. Pandana muškaraca i žena, biblijskih praroditelja, danas je napretek. Mnogi od njih iz visoke klase imaju svoje vrtove osigurane visokim ogradama i nadzornim kamerama. Ostatak svijeta pretvoren je teko u radijsku ili televizijsku vijest. Upravo u jednu takvu situaciju smjestila je svoju dramu Ivana Sajko. Dok ona sa svojim prijateljima živi u izoliranom rajskom vrtu, u svijetu je rat i nevidena suša koja imperijalisticki pohod pretvara u potragu za vodom.
Oko takvog razvoja dogadaja Sajko je isplela pricu iz koje proizlazi surova istina - idila u kojoj je živjelo dvoje ljudi nikada nije postojala. Slijedom toga ni jabuka nije bila zabranjeno voce, vec simbol neposluha i civilizacijskih tekovina na kojima pociva naša zajednica.