Medicinska škola Pula organizirala je jučer jako poseban sat povijesti. Naime, prvi razred pulske Medicinske škole pohađa Nika Nemarnik koja je nedavno svojim profesorima otkrila da je njena prabaka, pokojna Marija Nemarnik, rođena Pavletić, iz Čiriteža kraj Buzeta, preživjela Auschwitz.
Nika je u sklopu školskog projekta "Crocus - šafran", kojem je cilj učenje o holokaustu i toleranciji te poticanju ljubavi među ljudima bez obzira na različitosti svake vrste, počela pričati o svojoj prabaki. Rekla je da imaju njenu odjeću iz logora i da bi ju mogla donijeti u školu. Tako je organiziran poučan i dirljiv sat iz povijesti na kojem je profesor povijesti iz pulske Strukovne škole prisutne učenike ukratko upoznao s tijekom nemilih događaja koji su zauvijek promijenili ljudsku povijest.
Iz Pazina u Auschwitz
Profesor Igor Šaponja održao je kratku prezentaciju koju inače koristi na predavanjima uz Dan sjećanja na Holokaust, a koja ukratko prikazuje što se događalo od 30. siječnja 1933. kada je Adolf Hitler postao kancelar Njemačke, pa do njemačke kapitulacije 8. svibnja 1945.
- Za to je vrijeme diljem Europe postojalo nekoliko vrsta logora u kojima je umrlo 11 milijuna ljudi, od čega šest tisuća Židova. Kao što znate, 9. i 10. studenog svake godine obilježava se Dan sjećanja na holokaust, budući da je to ostalo upamćeno kao Kristalna noć, noć u kojoj su nacisti ubili 91 Židova, a 30.000 ih je odvedeno u logore. Kada su savezničke snage ušle u njemačke logore nakon kapitulacije Njemačke, nisu mogli vjerovati svojim očima što vide, a nažalost, i dan danas, nakon toliko godina istraživanja i svjedočanstava preživjelih postoje osobe koje negiraju da se takav genocid uopće dogodio. Možda niste znali, no u tim je logorima završilo i oko 25 tisuća Istrana, rekao je Šaponja.
Među njima je bila i spomenuta Marija Nemarnik koja je deportirana u Auschwitz zajedno sa svojim ocem kada je imala 26 godina.
- Moja baka je kao djevojka potajno nosila hranu partizanima u šumu. Jednog dana fašistima ju je odao jedan izdajnik iz Roča, te su je uhvatili i sproveli nju i njenog oca u Pazin, a potom i u logor Auschwitz. Njezin broj koji su joj u logoru tetovirali na ruci bio je 82957. Živjela je u logoru u neljudskim uvjetima i radila je u obližnjoj tvornici oružja hodajući svakodnevno po svakakvim vremenskim uvjetima u oskudnoj odjeći koju su joj dali u logoru. Hrane i vode imali su jako malo, a ako bi se netko pobunio, strašno bi ga istukli i maltretirali. Ženama su davali tablete da nemaju menstrualni ciklus i grozno su se odnosili prema njima. Jednom je pokušala pobjeći iz logora zajedno sa svojim ocem i još nekoliko logoraša, ali su ih uhvatili i pretukli, a tatu su joj ubili, ispričale su Nika i njena mama.
Na proljeće u Jasenovac
- Nakon oslobođenja Auschwitza imala je samo 42 kilograma i čekao ju je dug i bolan oporavak. O tom periodu života slabo je govorila. Cijeli život bilo joj je jako teško gledati ratne filmove jer ju je to podsjećalo na užase koje je proživjela, a zadnjih osam godina života počela je polako gubiti pamćenje i vraćati se u te žalosne i strašne godine. Kao da se ponovo vratila u logor, počela je skrivati hranu u džepove odjeće i drugdje, i stalno je pokušavala pobjeći od kuće. Srećom, obitelj je uspjela sačuvati njenu odjeću i originalne dokumente iz logora.
Čak je i Igor Šaponja priznao da je potresen, iako je već imao prilike susretati se s raznim sličnim svjedočanstvima i predmetima. Učenici Medicinske škole na proljeće će, također u sklopu spomenutog školskog projekta "Crocus - šafran", posjetiti Jasenovac, najpoznatiji i najveći sabirni logor i logor smrti koji je bio formiran u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
(Patricija SOFTIĆ)