"Žuti mak" naslov je najnovije knjige pulskog autora Damira D. Ocvirka, dobitnika plakete Hrvatskog sabora kulture "Mihovil Pavlek Miškina" za pjesništvo na hrvatskom standardu. Knjiga je objavljena u izdanju Udruge građana Hrast-Gunja iz Županje.
Zreli književnik
Autor, koji se već predstavio svojim proznim uracima, i u pjesništvu je vrlo zreli književnik, koji se dotiče raznih tematskih i interesnih sfera te je vidljivo da piše s lakoćom, predstavljajući i u pjesništvu ponešto socijalne tematike, iako ne nedostaju niti drugi motivi, od neizostavne ljubavi kao semantičkog pokretača svijeta, erotskih pasaža, introspekcije, stremljenja, nada, slutnji, ironije, svojevrsne parodije na neke aspekte današnjega življenja i slično.
Veliku pozornost, kako u svome proznom stvaralaštvu, tako i u poeziji autor posvećuje ljudima s margina, poniženim, izbrisanima, zanemarenima. Ima tu i tuge, solilokvija s dušom, gdje mikrokozmos postaje makrokozmos. Poneke su njegove pjesme posvećene skitnicama, prosjecima, ali i progovaraju o propasti mita, ima tu i tjeskobe.
U predgovoru književnica i cijenjena književna kritičarka Božica Jelušić ističe "zaključiti nam je da na pjesničkom putu ovaj pjesnik ima još mnogo izbora, mnogo mogućnosti i prilika da dosegne odredišta gdje flanerija mašte doseže radost ispunjenja, a poezija se nadaje kao sigurno utočište za sve one koji su joj s povjerenjem posvetili svoje najiskričavije trenutke i najdublje emocije svoga unutrašnjeg bića".
"U ljupkom sonetu 'Želim hodati ravnicom' javlja se slikovitost, gustoća gvaša u kome pulsiraju mrlje boja: zelena livada, prašnjav put, 'polja što iznjedruju sa zlatom"'plava lakoća, zelenmir, plavetna vječnost", ističe Jelušić.
Poetska melodioznost
Zastupljene su i pjesme s narativnom intonacijom, ima rimovanih stihova, metapoetske funkcije samoga pjesništva. Autor se ponovno pokazao kao dobar poznavatelj ljudske duše i raznih aspekata emocija, gdje se lirsko i epsko spajaju u snažnoj simbiozi poetske melodioznosti i misaone narativnosti.
Kako je naglasila Božica Jelušić, Ocvirkova poezija spada u komunikativno pisanje: s druge strane teksta stoji adresat, netko kome se pjesma obraća i od koga želi biti prihvaćena/pročitana. "Drugo i treće lice jednine češće su tangirani od 'lirskog subjekta' koji voli izabrati poziciju bilo promatrača, bilo pripovjedača nekog događaja, umjesto da nas obasipa 'izvješćima iz unutrašnjosti' u neprestanom nizu", ističe Jelušić.
Damir D. Ocvirk rođen je 1954. godine u Vinkovcima, a nakon završetka Ekonomskog fakulteta i magisterija na osječkom sveučilištu bavi se strukom. U slobodno vrijeme objavljuje poeziju/prozu u tiskanim zbornicima i na elektroničkim portalima. Dobitnik je nagrada i priznanja, a živi i radi u Puli. (Vanesa BEGIĆ)