Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je Irsku (3:1) na otvaranju Europskoga prvenstva u utakmici poslije koje više nitko nema pravo Hrvatsku nazivati autsajderom u skupini sa Španjolskom i Italijom. Ne zbog prvoga mjesta na ljestvici, vec zbog nacina na koji su kockasti slomili otpor momcadi koja je jednako golova primila u 49 minuta utakmice s Hrvatskom i u 1.260 minuta cetrnaest prethodnih nastupa bez poraza.
Svi su znali da se Hrvatska kvalitetom podredenom protivniku u gustoj zoni umije nametnuti posjedom lopte i kombinatornom igrom kratkih paseva, ali nitko nije mogao pretpostaviti da ce napadacki orijentirana momcad odgovoriti visokim zahtjevima kontinuiranoga presinga. Iako slava pripada dvojici napadaca ekstra klase (Mandžukic, Jelavic), Hrvatska je Irsku pobijedila zahvaljujuci agresivnom pristupu cijele momcadi koja je pogodak mogla primiti jedino iz prekida.
Onoga trenutka kad su hrvatski nogometaši, pojednostavljenim nogometnim žargonom govoreci, spustili loptu na zemlju i odhrvali se neravnopravnom položaju rastrgane igre u razdoblju izmedu postignutoga (Mandžukic, 3.) i primljenoga pogotka (St Ledger, 19.), utakmica se pocela odvijati u strogo kontroliranim uvjetima Bilicevih zamisli. Koliko god to može zvucati cudno, u analizi jednosmjerne utakmice Hrvatska je preduvjete trijumfa nad Irskom u prvom redu stekla ucestalim pritiskom na loptu u suparnickim nogama.
Pojedinacna klasa (Modric) ionako je, prije ili kasnije, morala doci do izražaja. Šteta je samo što je jedan sudacki previd na štetu Iraca velikom talijanskom strucnjaku na protivnickoj klupi dao povoda još jedan gorki poraz od Hrvatske dovesti u kontekst nezaslužene pobjede. Iako ne treba skrivati oci pred nepobitnim cinjenicama jednoga duela u hrvatskom šesnaestercu (Schildenfeld - Keane, 63.), trijumf kockastih u nedjelju ne bi došao u pitanje taman da je utakmicu sudio prvi Trapattonijev pomocnik Marco Tardelli.
Hrvatska se okrece utakmici s azzurrima, koji zbog nacina igre Španjolaca u prvom nastupu u Poljskoj nisu uspjeli umaknuti karakteristikama tipicne talijanske turnirske momcadi, koja je najbolja kada se brani. Buduci da su azzurri protiv Španjolske pogodak postigli i najbolje prilike promašivali na nepostavljenu obranu protivnika, medusobni dvoboj Hrvatske i Italije odredit ce Prandellijev pristup utakmici koju mora pobijediti da bi mogao racunati na plasman u drugi krug. Za razliku od Prandellija, Slaven Bilic uživa u komociji povoljnoga položaja na ljestvici i ugušena imperativa.
Hrvatska protiv Italije više nije favorit kao protiv Irske, što ne znaci da Prandelli nužno mora odstupati od nacina na koji je pripremao utakmicu protiv Španjolske. Napadacki potencijal hrvatske momcadi ne dopušta puno više rizika u igri nego što je to uvjetovao susret s aktualnim svjetskim i europskim prvakom. (Marko CVIJANOVIC/Novi list)