S lijepim proljetnim vremenom koje je, nakon nekoliko serija zahlađenja i zatopljenja, buknulo proteklih dana krenula je i sezona branja samoniklog jestivog bilja. Premda takvog bilja sada ima na tone, od bljušta, maslačka, medvjeđeg luka do koprive, hmelja i drugih, u istarskim je krajevima najpopularnija i gotovo legendarnog ranga - vitka (divlja) šparuga, latinskog imena asparagus acutifolius, u službenoj hrvatskoj botaničkoj nomenklaturi nazvana oštrolisna šparuga. Ima je po čitavoj Istri, izuzev vlažnih laporastih područja središnje Istre gdje caruje bljušt (tamus communis).
Ispod "radara" državnih službi
Manje je poznato da je bljušt zakonski zaštićena vrsta proljetnice za koju je, barem teoretski, potrebno ishoditi dopuštenje Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Isto se ne odnosi na "našu" divlju šparugu, prepoznatljivu po "bodljikavom" grmiću odnosno šparužini, koja za razliku od tri preostale, ali vrlo rijetke vrste šparoga na našem području, nije zakonski zaštićena, jer nije ni ugrožena, pa se za razliku od bljušta ne mora ishoditi dozvola Hrvatske agencije za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. Stoga je, s pravom, javnost graknula kada se prije tri godine započeo primjenjivati, još 2007. godine u tišini donesen pravilnik o sporednim šumskim proizvodima kojima se ograničava i naplaćuje branje šparuga, a u međuvremenu je 2014. godine donesen nešto liberalniji Pravilnik o korištenju nedrvnih šumskih proizvoda. Nejasno je ostalo što se takvim zakonskim odredbama, preuzetima iz europske legislative, a što uključuje kompliciranu proceduru naplate branja, zapravo štiti? Zbog nepotrebne regulacije ovog rijetko preostalog dijela ljudske aktivnosti kojeg zakon dosad nije tretirao idućih godina uslijedili su brojni prosvjedi javnosti zbog kojih je rekreativno branje, ipak, ostalo "ispod radara" državnih službi koje u praksi toleriraju branje za vlastite potrebe. A i kad ne bi, kako će lugar Hrvatskih šuma dokazati da su šparuge nabrane na državnom, a ne na privatnom zemljištu? Zanimalo nas je stoga kako se upitna zakonska regulativa provodi na samom terenu, pa smo od voditelja Uprave šume Podružnice Buzet Christiana Galla zatražili podatke o izdanim dozvolama i količinama nabranih šparuga u lanjskoj godini.
Lani izdane 43 dozvole za branje
- U 2015. godini na području UŠP Buzet izdano je 43 dozvola za branje šparuga, od toga 32 mjesečne, tri tjedne i osam dnevnih, kaže voditelj Gallo odgovarajući da su tijekom čitave godine na području UŠP Buzet komercijalnim beračima izdane samo dvije popratnice za šparuge, i to za količinu od 31 stručka odnosno 3,72 kilograma.
Na pitanje koliko je kazni naplaćeno prekršiteljima pravilnika Gallo odgovara da "lugarsko osoblje Šumarija nije tijekom 2015. godine zateklo prekršitelje Pravilnika tako da nije bilo prijava ni naplaćenih kazni". Predviđene kazne prema Zakonu o šumama iznose od tri tisuća do 30 tisuća kuna. "Za sada dozvolu najčešće traže fizičke osobe, što je razvidno i iz količine izdanih popratnica. Budu li se pooštrile kontrole nadležnih inspekcija o podrijetlu šparuga u restoranima, tvrtkama, tržnicama i drugdje zasigurno će se povećati broj zahtjeva za izdavanjem dozvola i od pravnih osoba", kaže Gallo. Dozvole za branje nedrvnih šumskih proizvoda u državnim šumama mogu se ishoditi u svim šumarijama (Buje, Buzet, Cres-Lošinj, Labin, Opatija, Pazin, Poreč, Pula, Rovinj) na čijem se području planira sakupljanje.
Dva kilograma šparuga dnevno
Dnevna dozvola stoji deset kuna, vikend 20 kuna, tjedna 70 kuna, a mjesečna 150 kuna (sve to bez PDV-a). U Hrvatskim šumama smatraju takve cijene zapravo simboličnim. Naime, dozvola za branje za osobne potrebe omogućuje branje dva kilograma šparuga dnevno bez dodatnih naknada. Rekreativne berače s dnevnom dozvolom tako dva kilograma šparuga (16 stručaka šparuga u kojima ima 40 stabljika, dakle ukupno 640 stabljika šparuga) mogu stajati tek 12,5 kuna. Izračunali smo da u tom slučaju svaka stabljika košta berača dvije lipe. Kod berača s mjesečnom dozvolom, kada bi uspješno brali svakog dana, ovo bi samoniklo bilje došlo u šumariji stajati dvostruko jeftinije.
Razlika je kada se šparuge beru u komercijalne svrhe. Tada se uz naknadu za dozvolu naplaćuje i naknada po ubranoj količini koja iznosi tri kune bez PDV-a po stručku koji iznosi 40 šparuga (oko 0,12 kg). No, kao što smo već kazali tijekom lanjske godine komercijalni berači istarskim šumarijama prijavili su tek nešto više od tri kilograma ove biljke. (Anđelo DAGOSTIN)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU