"Prije manje od tjedan dana napustio nas je slikar Boris Mardešic, radoznali istraživac zemlje, mora i svemira. Mardešic je bio hrabra osoba i veliki putnik, koji je od Komiže preko Pule proputovao cijelu zapadnu Europu i SAD. Iako svjestan svojeg mediteranskog porijekla, Mardešic je bio slikarski neukorijenjen, stranac ne sebi, vec drugima. Crtanjem se poceo baviti u bolnici nakon Drugog svjetskog rata i tu se zaljubio u novootkrivenu mogucnost stvaranja, koju je kao amater produbljivao uceci", rekla je Gorka Ostojic Cvajner tijekom komemoracije za Borisa Mardešica u galeriji Cvajner.
Mardešic je, kaže Ostojic Cvajner, svoj umjetnicki put zapoceo mrtvim prirodama, portretima i ponajviše vedutama. Bio je energetski slikar ciji je opus krenuo od materijalnog - zemlje.
- Njegova pejzažistika iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeca sve je više gubila prepoznatljive elemente i okretala se enformelu. Kamen i zemlja bili su silnice koje je on turbulentno obradivao u svojim slikama. Nakon zemlje okrenuo se prema moru kao strastveni ribar i mornar, a potom je pogled upro u nebo. Te kozmicke vedute, praskovi nastajanja i nestajanja obilježili su njegova kasnija djela. Supruga Milanka bila mu je bespogovorna ljudska i ženska podrška, poput Penelope cekala je na njegov povratak, rekla je Ostojic Cvajner i istaknula da je njegova kuca-atelijer na Verudeli bila zakutak u kojem su se kultura, putovanje i kozmopolitski duh našli u neraskidivoj simbiozi.
Prisutne je podsjetila i na Mardešicev put od crteža preko slikarstva i mozaika sve do velikih freskoslikarija koje su krasile turisticke gradevine, kako u Italiji, tako i na liburnijskoj rivijeri.
- Rado se prisjecam njegove samostalne izložbe u Domu hrvatskih branitelja iz 1982. godine, tada Domu JNA, kada je trebalo u potpunosti isprazniti koncertnu dvoranu da bi mogla ugostiti taj postav nevidene formacije i nevidenog formata. Njegove slike protezale su se od poda do balkona, a bile su produljene i produbljene ogledalima. Izložba je otvorena u potpunom mraku uz glazbu iz filma "2001. - Odiseja u svemiru", a tajac nakon otvorenja bio je dokaz dojmljivosti njegovih radova. Njegova opsesija bila je slika bez prekida, beskonacna slika, perpetuum mobile koji vas ne pušta iz kozmickih prostora. Mardešic je zbirci umjetnina Grada Pule donirao šest ulja na platnu u kojima se vratio pejzažistici i gdje su kozmicka dogadanja takoder prisutna, ali u drugom planu. Jednako tako donirao je šest grafika Rovinju i Labinu, a jedna ce biti donirana i Muzeju suvremene umjetnosti Istre, rekla je Ostojic Cvajner napomenuvši da ce se njegovom ostavštinom baviti rijecka udruga Aurora koju vodi Ivan Petrovic.
O Borisu Mardešicu, a posebice o njegovoj objavljenoj biografiji "Sada ili nikad više" govorila je Vanesa Begic, novinarka Glasa Istre i prevoditeljica.
- Mardešica sam upoznala prije desetak godina kada me zamolio da pregledam neka pisma koja je napisao na talijanskom jeziku i koja je htio poslati svim svojim prijateljima u Milanu, gdje je živio 20 godina. Želio je održavati vezu s umjetnicima i galeristima koji su mu pomagali tijekom njegovih milanskih godina. Njegova biografija objavljena je u izdanju Ceresa i to u dva sveska - na talijanskom i na hrvatskom jeziku. Zadnjih je godina pripremao i biografiju o njegovih 16 godina u SAD-u, gdje je otišao bez da poznaje jezik, rekla je Begic.
Istaknula je i da je njegova biografija napisana na "jednostavan, realistican nacin, bez uljepšavanja. Radi se o živom štivu u kojem su ispricane njegove boli, ružne i lijepe epizode koje se ispreplicu poput epskog i lirskog mozaika".
Mardešic je, kaže Begic, bio renesansni covjek - umjetnik i znanstvenik, zaljubljen u fiziku i astrofiziku, a svemir mu je bio nepresušno vrelo inspiracije.
Brojni okupljeni u galeriji Cvajner Borisa Mardešica pozdravili su minutom šutnje.