Ni snijeg, ni kiša, niti nevrijeme ne može sprijeciti Kaldirce da sumještanima kolejanjem, tom kraju svojstven nacin, cestitaju Božic i Novu godinu. Nakon blagoslova vode, koji je u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja obavio župnik Gracijano Živolic, uoci blagdana Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, unatoc kiši koja je nesmiljeno padala cijele noci, kaldirski kolejani krenuli su cestitati svim žiteljima Kaldira i okolnih sela blagdane.
Ni najstariji ne pamte da su koledvali po kiši i snijegu. "Bilo je zima kada su od hladnoce trnule ruke i pucale usne, ali snijeg i kiša nikad do sada nisu pratili kolejane", kaže Davor Fero, prvi glas kolejanskog zbora.
Na celu povorke bila je velika osvijetljena zvijezda, kao simbol one koja je trojici biblijskih kraljeva s istoka pokazivala put prema betlehemskoj štalici u kojoj se rodio Isus. Za njom su krocila sveta tri kralja - Gašpar (Ivan Štefanic), Melkior (Marcelo Štefanic) i Baltazar (Željko Bertoša) - pa kolejani, ciji se broj od kuce do kuce povecava.
Bez obzira na to što su cijele noci koledvali i na svakom kucnom pragu otpili barem gutljaj vina, na blagdan Sveta tri kralja svi se kolejani pojavljuju na misi na koju se prinesu darovi - veliki kolac (ukrašeni slatki kruh), kobasice, jaja i vino. Nakon mise svecenik po obicaju izreže kolac i podijeli ga puku, a potom se za sve župljane i njihove goste prireduje zabava na kojoj se caste darovima sakupljenim na kolejanju.
Obicaj koledve ili kolejanja, kako se naziva u Kaldiru, Slaveni su prihvatili iz grcko-rimske kulture još prije doseljenja u ove krajeve. Izraz koleda poznat je u crkvenoslavenskom, a izvedenica je iz latinske rijeci calendae - prvi dan. Ova rijec oznacava prvi dan u mjesecu kada su se placale obaveze ili poravnavali dugovi.
Tako i danas, poput svojih davnih predaka, primajuci darove sumještana Kaldirci kolejanjem poravnavaju dugove i neoptereceni ulaze u novo godišnje razdoblje. Možda upravo u ovom lijepom obicaj leži tajna zajedništva, gostoljubivosti i dobrosusjedskih odnosa ljudi tog kraja.
Ovaj obicaj u Kaldiru prati i stari napjev "Ta svitla zvizda gori gre", srodan napjevu objavljenom u "Cithare octochorde" 1701. godine, koju je u Becu najvjerojatnije dao tiskati zagrebacki kanonik Toma Kovacevic, a sadrži više gregorijanskih i puckih napjeva. Zahvaljujuci tom djelu sacuvani su pucki napjevi sa samog pocetka 18. stoljeca, pa i ranije, a zahvaljujuci kolejanima u Istri je sacuvana i ova vrlo stara hrvatska pjesma.
Stoga ih možemo smatrati najstarijim istarskim folklornim izricajem. O njihovoj originalnosti i vrijednosti za hrvatsku kulturnu baštinu svjedoce uspješni nastupi na 35. medunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 2001. i na 1. medunarodnom festivalu jaslica i božicnih obicaja u Hrvatskoj "Mirisi, zlato i tamjan - Božic u Dubrovniku" 2005. godine. Kaldirski su kolejani pred lanjski Božic nastupili i u programu Folklornog društva Pazin, na kojem je publika zdušnim pljeskom nagradila njihov nastup.
Sudjelovanje ljudi iz drugih krajeva na sinocnjem kolejanju Kaldirštinom govori da ovaj lijep obicaj postaje sve zanimljiviji javnosti, pogotovo ljubiteljima folklora i pucke tradicije.