Sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić ustvrdio je da kako je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi iznimno lukavo napisan i da će se puni razmjeri štete koju je uzrokovao tek vidjeti, kao i da će se protiv tog zakona boriti do kraja, pa i do Europske komisije, kojoj se namjerava obratiti zbog povrede pravila o državnim potporama.
Ovaj je zakon gotovo uputa kako zloupotrijebiti propis a da istovremeno Ministarstvo financija, trgovački i upravni sudovi koji sudjeluju u postupku ne odgovaraju ni za što, rekao je Kolakušić u emisiji HTV-a "Nedjeljom u 2", odgovarajući na pitanje zašto je pokrenuo postupak ocjene ustavnosti tog zakona.
Dodao je da se, ako je netko namjerno tako napisao taj zakon, radi o kriminalu.
Upitan dokle će ići u rasvjetljavanju slučajeva iz predstečajnih nagodba, Kolakušić je odgovorio "do kraja". Dodao je da je zadnji korak obraćanje Europskoj komisiji, za što, kazao je, još prikuplja sve informacije iz javno dostupne dokumentacije.
U povodu tvrdnje ministra financija Slavka Linića da je kroz predstečajne postupke nelikvidnost smanjena za 11 milijardi kuna, s početnih 50 milijardi, Kolakušić odgovara da Vlada mora utvrditi gdje je nestalo tih 50 milijardi kuna. "Jer, one nisu nestale, već su u nečijim vikendicama, stanovima, jahtama, računima, polugama", a tih 11 milijardi kuna samo su otpisani dugovi.
Pritom je pozvao da se objave podaci koliko je od tog iznosa do sada uplaćeno u državni proračun i(li) vjerovnicima.
Osvrnuo se i na navode da su kroz predstečajne nagodbe spašena mnoga radna mjesta, rekavši da je istodobno izgubljeno 35.000 radnih mjesta, među kojima je sigurno i velik broj u tvrtkama koje su bile vjerovnici u predstečajnim nagodbama.
Uz ostalo, spornim u tom zakonu smatra to što je država, odnosno Ministarstvo financije u postupcima predstečajne nagodbe u trostrukoj ulozi - imenuje nagodbena vijeća koja vode postupke, rješava žalbe, a u postupcima sudjeluje kao najčešće najveći vjerovnik. Kada nagodba dođe do sudaca trgovačkih sudova, oni dakle samo potvrđuju nešto što je Ministarstvo financija arbitrarno odlučilo, rekao je.
Najspornijim pak dijelom zakona smatra što tražbine u postupku nitko ne provjerava - dužnik ih sam prihvaća ili odbija, a povjerenik predstečajne nagodbe "pregledava" te vjerovnici nemaju mogućnost utjecaja.
To omogućava slučajeve u kojima tvrtke priznaju fiktivne tražbine svojih povezanih društava ili "prijateljskih tvrtki", koje u postupku pristaju na otpis velikog dijela potraživanja, preglasavajući tako "prave" vjerovnike. Oni pak tako ostaju bez mogućnosti da naplate najveći dio svojih potraživanja, manji dio im se pristaje isplatiti kroz nekoliko godina, a i ta je naplata, smatra Kolakušić, upitna jer je pitanje koja će banka ili dobavljač pratiti takvu tvrtku koja prošla kroz predstečajnu nagodbu.
"Ako donosimo novi zakon, moramo poništiti sve one postignute nagodbe. Ako je zakon loš, onda treba poništiti i sve njegove loše posljedice", istaknuo je te ponovio da zakon treba kompletno napisati ispočetka.
Uz ogradu da o aktualnim i konkretnim slučajevima ne želi govoriti, upitan za slučaj Dalekovoda, čiji je postupak prekinuo i tada zatražio ocjenu ustavnosti zakona, a danas se taj slučaj navodi kao primjer uspješne predstečajne nagodbe u kojoj su sačuvana radna mjesta i kroz dokapitalizaciju tvrtki se omogućava da radi dalje, Kolakušić je kazao da je sretan da su radna mjesta sačuvana. No, dodaje, upravo ti postupci smanjenja i povećanja temeljnog kapitala kroz predstečajne nagodbe dovode do preuzimanja tvrtki izvan zakonom propisanih uvjeta i izvan svih tržišnih uvjeta.
Kao najbolji poznati primjer dobrog zakonskog rješenja naveo je Srbiju, u kojoj je ovo područje regulirano dvama zakonima - o reorganizaciji kroz stečaj koji provodi sud te o svojevrsnoj sporazumnoj nagodbi u kojoj dužnik, poduprt dvjema poslovnim bankama, sklapa nagodbu isključivo s onim vjerovnicima s kojima se dogovorio samo o njihovim potraživanjima, ne dirajući u tuđe tražbine. (Hina)