"Časopis "Književna smotra" zbilja je spojio dvije obale Atlantika na najslikovitiji način sažimajući temu Sajma - Transatlantik", kazala je Tanja Tarbuk tijekom predstavljanja ovoga časopisa u jednom od posljednjih programa na ovogodišnjem Sajmu knjiga.
"Književna smotra" prvi je hrvatski časopis orijentiran na svjetsku književnost. Časopis sustavno prati događaje i kretanja u stranim književnostima te istražuje hrvatske književne i kulturne veze sa svijetom, pri čemu posebnu pozornost posvećuje novostima na području znanosti o književnosti i tekuće svjetske literarne produkcije.
Njegov posljednji tematski broj posvećen je brazilskoj književnosti, o čemu su na Sajmu govorili Tanja Tarbuk, Ferrez i Joao Carrascoza.
- Premda je tu predstavljen tek maleni dio brazilske književnosti, to je značajno jer su predstavljeni važni autori koji na najbolji mogući način oslikavaju literarne trendove u toj zemlji, kazala je Tarbuk.
Ferrez iliti Reginaldo Ferreira da Silva - Ferréz (Sao Paulo, Brazil, 1975.), je izmislio vlastito ime spajajući imena dvojice brazilskih revolucionara, a to su Lampiao (Virgulino Ferreira) i Zumbi dos Palmares. Radio je kao prodavač, pomoćni radnik i arhivar. Prva knjiga prodavala mu se od ruke do ruke u favelama Sao Paula, gdje je Pisar iz Geta, kako su ga zvali na tim padinama, proslavio svoje ime. Stavom reper, ostavio je stihove, shvativši da informacija može biti lijek, i posvetio se riječima. Živi u Sao Paulu, gdje radi na vlastitom brendu odjeće i knjiga te piše blog o borbenosti i kulturi periferije.
Da je reper u duši, pokazao je i tijekom Sajma, kada je angažirao publiku da "stvara ritam" nogama i da priredi pravu atmosferu za njegove stihove, što se nazočnima jako svidjelo.
Kazao je da nastoji sve učiniti da približi ljude iz te velike favele književnosti, a govorio je i o književnosti i njegovoj promidžbi u Brazilu.
Naglasio je i da pisac ne mora biti ulizica i ne mora imati poslodavca.
Joao Carrascoza govorio je o svojoj strasti za čitanjem i pisanjem, a one su se rodile još tijekom njegova djetinjstva, te istaknuo da njegove priče hvataju ljude u trenucima približavanja ili udaljavanja, u kojima, čak i bez riječi, mogu sve reći.
- Jedna od značajki moga djelovanja je tišina, odnosno ono nerečeno, a mi možemo govoriti i bez riječi, a da puno kažemo. U književnosti ispisujem svoje boli, kao i radosti dječaka koji sam bio i koji još jesam, rekao je Carrascoza. (V. BEGIĆ)