Književnost tišine i repanje

"Književna smotra" prvi je hrvatski časopis orijentiran na svjetsku književnost (Tanja DRAŠKIĆ SAVIĆ)
"Književna smotra" prvi je hrvatski časopis orijentiran na svjetsku književnost (Tanja DRAŠKIĆ SAVIĆ)

"Časopis "Književna smotra" zbilja je spojio dvije obale Atlantika na najslikovitiji način sažimajući temu Sajma - Transatlantik", kazala je Tanja Tarbuk tijekom predstavljanja ovoga časopisa u jednom od posljednjih programa na ovogodišnjem Sajmu knjiga.

"Književna smotra" prvi je hrvatski časopis orijentiran na svjetsku književnost. Časopis sustavno prati događaje i kretanja u stranim književnostima te istražuje hrvatske književne i kulturne veze sa svijetom, pri čemu posebnu pozornost posvećuje novostima na području znanosti o književnosti i tekuće svjetske literarne produkcije.

Njegov posljednji tematski broj posvećen je brazilskoj književnosti, o čemu su na Sajmu govorili Tanja Tarbuk, Ferrez i Joao Carrascoza.

- Premda je tu predstavljen tek maleni dio brazilske književnosti, to je značajno jer su predstavljeni važni autori koji na najbolji mogući način oslikavaju literarne trendove u toj zemlji, kazala je Tarbuk.

Ferrez iliti Reginaldo Ferreira da Silva - Ferréz (Sao Paulo, Brazil, 1975.), je izmislio vlastito ime spajajući imena dvojice brazilskih revolucionara, a to su Lampiao (Virgulino Ferreira) i Zumbi dos Palmares. Radio je kao prodavač, pomoćni radnik i arhivar. Prva knjiga prodavala mu se od ruke do ruke u favelama Sao Paula, gdje je Pisar iz Geta, kako su ga zvali na tim padinama, proslavio svoje ime. Stavom reper, ostavio je stihove, shvativši da informacija može biti lijek, i posvetio se riječima. Živi u Sao Paulu, gdje radi na vlastitom brendu odjeće i knjiga te piše blog o borbenosti i kulturi periferije.

Da je reper u duši, pokazao je i tijekom Sajma, kada je angažirao publiku da "stvara ritam" nogama i da priredi pravu atmosferu za njegove stihove, što se nazočnima jako svidjelo.

Kazao je da nastoji sve učiniti da približi ljude iz te velike favele književnosti, a govorio je i o književnosti i njegovoj promidžbi u Brazilu.

Naglasio je i da pisac ne mora biti ulizica i ne mora imati poslodavca.

Joao Carrascoza govorio je o svojoj strasti za čitanjem i pisanjem, a one su se rodile još tijekom njegova djetinjstva, te istaknuo da njegove priče hvataju ljude u trenucima približavanja ili udaljavanja, u kojima, čak i bez riječi, mogu sve reći.

- Jedna od značajki moga djelovanja je tišina, odnosno ono nerečeno, a mi možemo govoriti i bez riječi, a da puno kažemo. U književnosti ispisujem svoje boli, kao i radosti dječaka koji sam bio i koji još jesam, rekao je Carrascoza. (V. BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter