Današnja gošća Doručka s autorom bila je književnica Marina Vujčić, ovogodišnja dobitnica nagrade V.B.Z.-a i Tisak medije za najbolji neobjavljeni rukopis.
Kako je rekao Vojo Šiljak, Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. U svom prvom romanu "Tuđi život" (Profil, 2010.) bavila se zavodljivošću virtualnog i literarnog svijeta. Nakon toga napisala je nekoliko drama koje su 2014. objavljene u knjizi "Umri ženski", naslovljenoj prema drami za koju je 2014. dobila Nagradu "Marin Držić".
Drugi roman, "A onda je Božo krenuo ispočetka" (Hena com, 2014.), priča o čovjeku koji je odlučio napustiti sve i početi iznova negdje drugdje, osigurao joj je veliku naklonost kritike i čitateljske publike. U romanu "Mogla sam to biti ja" (Hena com, 2015.) preispituje suočavanje s gubitkom i terapiju pisanjem.
- Iznimno sam sretna nagradom za roman "Susjed", nisam očekivala, strepila sam hoće li isplivati na površinu između 116 romana. Književnost je za mene najugodniji način da se nadmaši stvarnost. Nikada me neće prestati fascinirati činjenica kako je moguće napisati nešto na način na koji nitko to ranije nije napisao, kazala je Vujčić koja ne voli spolnu, odnosno rodnu podjelu u književnosti.
- Kada muškarci pišu, onda je to književnost, a kada žene pišu, onda je to žensko pismo, nemaju smisla takve podjele, gdje jedno završava, a drugo počinje, u ženskim junakinjama svi traže nas, no kada sam pisala o Boži, onda nije bilo tih problema, veli Vujčić.
Ističe da voli pisati romane, a i kazališne tekstove, da je probala pisati i kratke priče, ali nije zadovoljna kako su ispale. Smatra i da autori dramskih tekstova nemaju lak put, jer nije lako uprizoriti te tekstove i kazališta su nerijetko nezainteresirana za mlade autore.
Govorila je i o svom uredničkom poslu u izdavačkoj kući Hena com te da jako voli taj posao. O svom romanu "Susjed", kazala je da je isključivo proizvod fikcije, da ima tu elemenata humora, nekada skoro pa i horora.
Bilo je govora i o njezinom pokojnom suprugu Borislavu, kojeg je upoznala kada je imala 18 godina. Prisjetila se zadnjeg ljeta s njime na Brijunima, gdje je zajedno s prijateljem Radom Šerbedžijom osnovao kazalište Ulysses, i kako su 2004. pripremali predstavu "Play Beckett".
- Sjećam se da me majka zvala, pitala kupam li se na Brijunima i ja sam tada pomislila da bi bilo neumjesno uzeti ručnik i otići na plažu, kada imam mogućnost raditi s tim sjajnim glumcima, kada je to jedno neponovljivo iskustvo. Upravo na Brijunima mi Boro najviše nedostaje. Godinama nakon njegove smrti još sam tamo radila, no prije četiri godine sam prestala, iako sam dušom i srcem uvijek uz Ulysses, a moj sin Borna ljetos je tamo imao premijeru, kazala je Vujčić koja priprema roman radnog naslova "Tijelo, soba, šalica" i zajedno s Ivicom Ivaniševićem četveroručno "Otpusno pismo". (Vanesa BEGIĆ)