Slavenka Drakulić, jedna od najutjecajnijih europskih književnica našeg vremena, novinarka, vrlo plodna i angažirana autorica čiji su romani, eseji i publicistika prevedeni na brojne svjetske jezike, svojim je gostovanjem obilježila deseto izdanje književnog susreta "Na Baštionu". Gostovanje poznate književnice na jubilarnom izdanju književnog susreta održanom u Zavičajnom muzeju u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" i pod pokroviteljstvom Grada Buzeta izazvalo je veliki interes domaće javnosti jer Slavenka Drakulić koja živi na relaciji Hrvatska - Švedska, već je gotovo tri desetljeća u Sovinjaku kod Buzeta, gdje provodi najveći dio godine. Razgovor sa književnom gošćom vodila je knjižničarka Dijana Kolaković. Publicističku karijeru Slavenka Drakulić započela je knjigom feminističkih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984.), kultne knjige hrvatskog feminizma. U cjelini njezina publicističkog rada, riječ je o analitičko-publicističkom stilu izrazito obilježenom polemičkim kontekstom, koji se bavi ključnim temama hrvatske stvarnosti, posebno nakon pada komunizma. Svojim prvim romanom Hologrami straha iz 1987. godine, otvorila je ciklusu autobiografske i biografske pripovjedne proze. Potaknuta iskustvom ponovne transplantacije bubrega te upoznavanjem žive donatorice bubrega iz Amerike, Drakulić je napisala dirljivu knjigu na engleskom Tijelo njenog tijela. Radi se svojevrsnoj posveti svim dobrovoljnim davateljima, a nakon preokupacije pitanjem zašto su odlučili darovati dio svog tijela potpuno nepoznatoj osobi, shvaća da je takvo pitanje suvišno jer se radi o istinskim anđelima. - U emigraciji, počeli ste pisati za strane listove - The Nation, La Stampa, Frankfurter Allgemeine Zeitung, danski Politiken, započela je svoje pitanje Kolaković na što ju je Drakulić zaustavila. - Stop, stop, nikakve emigracije nije bilo. Mislim da se kod nas neke stvari politiziraju bez potrebe. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nekoliko nas bilo je jako kritično prema vlasti. Nisu nam dali da pišemo, izbacili su nas iz svih novina i čovjek ako ne može pisati doma piše negdje drugdje. Ja sam i prije toga počela surađivati s Amerikancima, jer su mi preveli knjige i u Njemačkoj i u Americi, u Velikoj Britaniji i u Francuskoj. Dakle, početkom rata nas nekoliko bilo je vrlo kritično; Jelena Lovrić, Vesna Kesić pa Dubravka Ugrešić, nismo više bile u modi i bile smo antinacionalistički raspoložene, a kada vi više niste u medijima a medijski ste čovjek onda izgleda kao da ste pokojni, kao da vas nema. Poklopilo se da sam se udala za svog sadašnjeg supruga i živjeli smo na relaciji Hrvatska - Švedska. Oko 2000. godine situacija se ponovo okrenula, deset godina nisu mi objavljivali knjige, a potom je počeo Profil sa sabranim djelima, pa VBZ, pojasnila je Drakulić. Drakulić je govorila o motivacijama za pisanje knjige "Oni ne bi ni mrava zgazili" koja govori o ratu i posljedicama rata na sudbine pojedinca, o zločinima i odnosu zločinca i žrtve, za koju je na Sajmu u Leipzigu 2004. godine dobila Nagradu za europsko razumijevanje; knjige "Kao da me nema", potresne ilustracije zločina protiv žena i silovanja tijekom agresije na BiH, potom romana "Optužena" o majkama koje zlostavljaju svoje kćeri, za koji je dobila nagradu Booktiga, za načitaniju knjigu u 2013. godini u knjižnicama Istarske županije. - Specijalistica sam za teške teme. Ne znam da li pisac bira teme ili teme biraju njega, to je jedna vječna dilema, komentirala je Drakulić. Govoreći o posljednjem objavljenom romanu, Dora i Minotaur: Moj život s Picassom, u kojem je na osnovi Dorine pronađene bilježnice rekonstruirala njezin život i oslikala veličanstven portret žene koja je doživjela slom dijeleći život i ideale sa strastvenim genijem, Drakulić je otkrila da priprema novu knjigu o prvoj ženi Alberta Ajnštajna, Milevi, jednoj fascinantnoj ličnosti iz Novog Sada, odličnoj matematičarki koja je 1896. godine bila jedna od pet žena koje su studirale fiziku u Europi, a potom se "izgubila" u povijesti. - Da li će biti objavljena ove godine ili iduće nepoznanica je jer ovisi o dotacijama koje resorno ministarstvo daje izdavačima i uglavnom koliko vidim niti jedan izdavač za sada ništa nije dobio, zaključila je Drakulić. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)