"Knjiga priča" Igora Grbića predstavljena je pred brojnom publikom u četvrtak navečer u Cyber caffeu. O ovome izdanju objavljenom u izdanju Hena.coma govorili su, pored autora, novinar i publicist Davor Šišović te Dušanka Babić.
Predstavljači su u predstavljanju koje je okupilo brojne ljubitelje pisane riječi kazali da je to u biti knjiga koja priča o pričanju priča, odnosno Grbić rekonstruira načine na koje su one kroz povijest bile pripovijedane, a sve to dijeleći ih u nekoliko poglavlja naslovljenih "Zora", "Prijepodne", "Podne", "Poslijepodne" i "Sumrak".
Šišović je u razgovoru s autorom naglasio atemporalnost tih priča, kao i činjenicu da ovdje nije prisutna zavičajna komponenta, ali zato je tu prisutno puno više od toga. Od riječi pohvale predstavljača za autorov stil i razgranate rečenice, brojne metafore, kao i maštovitost, krenulo se u vrlo osebujan razgovor koji je prikazao brojna lica i naličja tih priča i pričanja.
Igor Grbić do sada je objavio knjige "Istra glagoljušta", za koju je dobio nagradu Kiklop prije točno deset godina i književnu stipendiju u Grazu, a koja je u više navrata spomenuta u predstavljanju, potom je tu i "Tajna Monkodonje", "U doba vremena", "Kao da sam" i "Izlazak u cvijet".
Dušanka Babić je kazala da je u knjizi vidljiv i kontrapunkt između raznih tema, odnosno stilova i pristupa pisanju, te da postoje ulomci naglašene lirske intenzivnosti. Šišović je naglasio da jako voli Grbićeva djela, posebice ona prozna. Referirajući se na sam naslov, Grbić je napomenuo da je to zbirka koga ili čega ? priča, jer knjiga priča priče, i da je to u biti knjiga koja priča priču o pričanju priča. - To je i povijest pripovijedanja, naglasio je Šišović.
Sam autor je rekao da knjiga u biti predstavlja, odnosno prati promjenu načina pričanja priča, a osvrnuo se i na isprepletenost jezika i svijeta, naglasivši da ove priče jako ovise o jeziku. Davor Šišović je ukazao na to da autor prostor doživljava kroz jezik.
Vrlo je filozofski i nadahnut bio i onaj dio predstavljanja kada se, kratko rečeno, htjelo dokučiti što je ustvari autor htio prenijeti ovim djelom. Bilo je tu govora i o filozofiji, filozofima, književnosti, uzorima, kao i o tome da više nitko ne piše petrarkističke sonete.
Dušanka Babić u svojim je vrlo sugestivnim zapažanjima navela i grotesknost, kao i sjajne lirske trenutke, a predstavljači su kazali da zasigurno ovdje postoji i parodija na moderan svijet, izvedena i prikazana na suptilan autorov način, koji je vrlo različit ovisno o pričama, koje idu od onih bliskih usmenom kazivanju, do mitova, legendi i bajki, realističkih priča, pa sve do onih fantastičnih. (V. BEGIĆ )