Je li rock mrtav ili nije pitanje je kojim će se njegovi fanovi i oni koji to nisu zacijelo baviti još neko duže vrijeme ali on je itekako živ u "Ex Yu rock enciklopediji 1960-2015" koju je složio Petar Janjatović i koja je nakon 18 godina od objavljivanja došla do četvrtog dopunjenog izdanja, a ono je preksinoć predstavljeno i pulskoj publici u Dnevnom boravku Rojca.
Osim autora i moderatora Svena Semenčića predstavljanju je prisustvovao pulski redatelj sa
zagrebačkom adresom Andrej Korovljev koji je prikazao najavu za film o pokojnom frontmenu KUD Idijota Branku Črncu Tusti čija je četvrta godišnja smrti bila upravo prekjučer.
Njih trojica upustili su se u raspravu o rock 'n' rollu na području bivše države i onog što se donedavno zvalo regija, a u diskusiju se iz prvih redova uključio i Tustin kolega iz KUD Idijota Nenad Marjanović Dr Fric.
Odmah na početku Janjatović je objasnio da je on "pokojni muzički novinar" jer ta profesija je umrla te ga ljudi zovu samo kada im treba komentar, recimo o tome da je Bob Dylan osvojio Nobelovu nagradu za književnost. Drži Janjatović da postoji i dalje potreba za rock kritikom kao i svakom drugom, ali ne postoji interes.
- Nisam novinar, ovime se bavim iz hobija, postavio je Janjatović priču prije nego se mislima vratio u 1981. kada je uz kolegu Dragana Kremera dobio ponudu da napiše enciklopediju jugoslavenskog rocka, što je Kremer odbio jer su se novi albumi tada objavljivali
praktički "na dnevnoj bazi" pa bi takva enciklopedija bila odmah zastarjela. Janjatović se onom što će postati enciklopedija počeo baviti 1992. jer mu je trebala neka niša da se sakrije od (lude) stvarnosti. Imao je tri osnovna kriterija. Prvo, u knjigu su ušli bendovi koji su bili vrlo tiražni, zatim oni koji nisu tiražni, ali su utjecajni te njegovi favoriti. Objasnio je da nije pisao kao netko tko sjedi u arhivu, već ga je vodio taj novinarski nerv.
- Prvo sam sjedio po kavanama, a onda sam počeo pisati, kazao je Janjatović koji je rekao da će bez problema o dobrom bendu koji je manje poznat napisati više je kako reče "Ključan kriterij mi je priča".
Osvrćući se na istarske bendove za koje je Korovljev primijetio da su u enciklopediji zastupljeni na velikom broju stranica kazao je da najduži popis diskografije u knjizi najvjerojatnije ima Franci Blašković, a pričao je o i Idijotima koji svojevremeno nisu bili prepoznati u Puli,
ali zato su bili uspješni na festivalu u Subotici. Slično je pak s bendom Goribor koji dolazi iz Srbije, gdje se za njega ne zna, ali zato je jako omiljen upravo u Puli. Rekao je da bez obzira koliko su Idijoti bili alternativni bend, oni su bili zastupljeni u medijima. Preskačući s jedne dekade na drugu, primijetio je i da su u Srbiji pod Slobodanom Miloševićem imali neusporedivo jaču i angažiraniju scenu nego danas.
- Na to nemam odgovor, začuđeno je konstatirao Janjatović.
- Ovo je konzumerizam. Dolazi se na koncerte konzumirati koncert. Nema onog pitanja zašto tome prisustvuješ, pokušao je odgovor dati Korovljev.
Janjatović je u izdanje enciklopedije iz 2007. uključio bendove nastale poslije raspada Jugoslavije i tu rubriku nazvao Svijet.
- Ovo je posao do kraja života, kazao je Janjatović koji se između ostalog u enciklopediji trudio spomenuti sve trenutke kada je cenzura reagirala.
Novo izdanje dopunjeno je sa 164 stranice novog teksta, bogatijim izborom arhivskih i aktualnih fotografija, detaljno dopunjenim biografijama grupa i autora te s dodatnih 70 imena izvođača koji su obilježili povijest nekadašnje jugoslavenske pop-rock glazbe. Knjiga sada ima
392 stranice, obrađuje 487 jedinica, opremljena je s oko 550 crno-bijelih fotografija, ponovo je u tvrdom povezu, a format je A4 i teška je 1.6 kg.
Završnica službenog dijela predstavljanja protekla je u znaku dvominutnog
trailera za film "Tusta" koji Korovljev privodi kraju, a koji bi, ako sve prođe kako je zamišljeno, trebao biti prikazan na Pulskom filmskom festivalu idućeg ljeta i to ako im političke situacije dozvole jer film je, kako reče redatelj, jako "crven". Sam Korovljev je Tustu opisao kao "personifikaciju izgubljenog vremena za koje sumnja da se može vratiti" i za njega je između ostalog rekao da je kompleksna osoba koju su svi doživljavali kao simbol grada.
(Mladen RADIĆ)
