Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesic ustvrdio je da ni on, niti njegov ured nikad nisu izravno dostavili neki od tzv. Tudmanovih transkripata Haaškom sudu te da je originalni zvucni zapis Brijunskog sastanka pronašla u podrumskom arhivu Protuobavještajna agencija, ciji je ravnatelj bio Tomislav Karamarko, te ga predala Haaškom sudu.
Mesic je to naveo u tekstu koji ce u cjelosti biti objavljen u subotnjem prilogu Pogled rijeckog dnevnika Novi list u kojem prvi put komentira dogadanja nakon haaške presude generalima Gotovini i Markacu, objašnjava kako je tekla dostava transkripata sudu i odgovara na optužbe na njegov racun. U sažetku tog teksta Mesic tvrdi da je od sijecnja 2001. Vlada postala vlasnikom cjelokupne dokumentacije i da su svi zahtjevi za dostavu transkripata Haagu išli preko Vladinog ureda za suradnju s Haaškim sudom.
"Da budem do kraja jasan: moj je ured u tome igrao ulogu servisa, jer su zahtjevi Haaškog suda preko Vladinog ureda dolazili nama, mi bismo transkripte našli, ili ih ne bismo našli i ono što se pronašlo slali bismo Vladinom uredu koji je onda to dalje prosljedivao u Haag", navodi Mesic.
Što se pak tice tzv. Brijunskog transkripta, Mesic tvrdi da je to dokument za koji se sada podmece da ga je on dostavio u Haag, što je, kako kaže, još jedna u nizu laži, i time zapecatio sudbinu generala Gotovine.
"Želim, zbog prava javnosti da sazna i da zna, kazati sljedece: tzv. Brijunski transkript uopce nije dokaz, kao što tvrde neupuceni ili zlonamjerni. Dokaz je originalni zvucni zapis toga famoznog sastanka. Taj je zapis, zajedno sa skracenim videozapisom, Protuobavještajna agencija (POA), ciji je ravnatelj tada bio Tomislav Karamarko, pronašla u podrumskome arhivu što sam ga vec spominjao. Izuzela ga je te nakon što je utvrdila njegovu autenticnost, taj je zapis predan Haaškom sudu", naveo je Mesic.
"Ali, kada se vec spominje taj dokument, a ponavljam: kljucan je audiozapis, a ne transkript, baš bi me zanimalo, tek onako usput, zašto ga nisu izuzeli oni koji su prije mojega dolaska na mjesto predsjednika pregledavali Tudmanovu dokumentaciju iz koje je - ponovit cu - dosta toga nestalo. Ovaj dokument, medutim, nije", piše Mesic.
Tvrdi da je bio cvrsto uvjeren, i da je uvjeren i danas, da nam je Haaški sud bio potreban jer u Hrvatskoj nije bilo politicke volje da sami procesuiramo ratne zlocine koji su se nedvojbeno dogodili na našoj strani. Pri tome, nema nikakve sumnje da je državni vrh za te zlocine znao, ustvrdio je Mesic, dodavši da se dugo dvoumio da li da to javno iznese.
"Ali sada cu reci: bio sam prisutan kada je jedan tadašnji ministar koji je takoder ovih dana prilicno glasan, referirao Tudmanu da se srpska sela u zapadnoj Slavoniji pale u tri smjene. Doslovno tako: pale se u tri smjene. Necu ga imenovati, ja nisam ni tužitelj, ni sudac, ali pamtim što sam vidio i cuo", navodi Mesic u svom tekstu.
Mesic u cjelovitom tekstu piše i o reakcijama na presudu generalima, otpužbama da je veleizdajnik, predaji dokumenata istražiteljima, ulozi Crkve u dizanju tenzija te putu Hrvatske prema Europskoj uniji, navodi Novi list. (Hina)