Dragi Glas, kližemo se vec treci dan ulicama, a posebice usponima našega grada, kojih ima za pješake koliko hocete, u sebi se moleci bogu vremenu da otopli i odnese jednu elementarnu nepogodu, a to je snijeg na koji mi primorci nismo spremni.
Takoder se molimo da nestane i druga elementarna nepogoda, a to je štrajk najpotrebnijih poduzeca u našem gradu. Koliki ce slomljeni mjesecima pamtiti ove dane, a koliko je nestalo nama Puljanima dragih simbola kao što je, medu mnogima, onaj stari bor kod taksi stanice. Sav nakrivljen je bio jer ga nitko od nadležnih i prije snijega nije - mada je u samom centru - pokušao poduprijeti, što se radi kada se želi nesto sacuvati. Tako je i malo snijega bilo dovoljno da ga obori i da nestane.
Tek cemo zbrajati štetu kada snijeg okopni. Kada i ako uopce netko svede racune, jasno je samo jedno: treba poceti štrajkati s placanjem komunalnih naknada i to toliko dugo dok ne shvate oni koje placamo svaki mjesec da, kada štrajkaju, ne mogu dobiti niti placu, a kamoli božicnicu, da kruh nad pogacom mora i hoce ostati relikt, a ne pravilo, i da se trebaju javno ispricati svima nama koji ih placamo za svu neugodu što su nam je prouzrocili ovih bijelih, ali ne i nevinih dana.