U Muzeju suvremene umjetnosti Istre sinoć je otvorena izložba crnobijelih fotografija pulskog fotografa Đanija Celije pod nazivom "Prorezi". Kao i do sada, Celija ostaje vjeran aktovima no to su aktovi koji pričaju jednu priču.
- Kroz fotografije sam htio prikazati ono klasično licemjerje koje nalazimo u našoj okolini i uvijek zapravo imamo nešto što se pokazuje prema javnosti a neke stvari koje su zatvorenog tipa ili možda čak i prljave ostaju kod kuće, unutar četiri zida priča nam Celija o svojoj 14. samostalnoj izložbi. Kao jedan od primjera ističe fotografiju na kojoj se vide dvije ruke, muška i ženska koje se "maze", pokazuju prema vani neku dobrotu, veliku ljubav, a zapravo ono što se dešava iza samog najlona je nešto sasvim drugo jer se pokazuje jedno nasilje i nešto negativno. Kao drugi primjer navodi fotografiju dvije cure koje se rukuju u prvom planu, imaju jedan službeni, jako poslovni odnos, a s druge strane te iste folije one se miluju lagano jer među njima postoji zabranjena ljubav koja se ne smije pokazivati u javnosti. "Tu je i trudnica koja rukom pokazuje da želi imati snage za ići naprijed, a zapravo je već klonula jer su je toliko izgazili zbog toga što je imala neku priču koju ne smije pokazati u javnosti", objašnjava nam Celija pokazujući fotografiju.
- Želio sam napraviti paralelu između stvarnog svijeta i onoga što se prezentira prema javnosti, kaže Celija.
Kaže kako mu nije bio problem raditi s modelima, koji inače nisu profesionalni, nego su to njegovi prijatelji, koji imaju povjerenja u njega. Napominje da nije bitno što su goli jer su isto tako slobodno mogli biti i obučeni. "Nema tu nikakve vulgarnosti", kazao nam je autor izložbe.
V. d. ravnatelja MSUI-ja i kustos izložbe Mladen Lučić je na njenom otvaranju konstatirao da Celiju najviše zanima implementacija akta odnosno figure u zadani kadar, odnosi svjetla, odnosi refleksije, to ga je uvijek interesiralo i bilo bitno u njegovom izrazu.
- Možda je u ovom novom ciklusu to jače vidljivo nego prije. Radi se o tome da ti refleksi, da ta igra svjetla i sjene daje neka nova polazišta, daje atmosferu za koju bih rekao da je opskurna i to po tome što Celija radi tu fotografiju preko folije. Ta folija se može tumačiti kao nešto u čemu je netko zauvijek zarobljen. Zarobljen je akt, zarobljeno je svjetlo, zarobljen je kadar, ali zarobljena je i figura čovjeka koji se može metaforički prenijeti na današnju situaciju, današnji život jer smo svi zarobljeni ili robujemo digitalnom dobu. Ali uvijek postoji prorez koji vodi u druge svjetove, rekao je Lučić.
Na izložbi se može vidjeti 15 crnobijelih fotografija veličine 100 x 140 cm. Celijina izložba održava na prvom katu, u pretprostoru, paralelno s izložbom Đanina Božića otvorenom prošli tjedan u velikoj sali a obje će trajati do 21. prosinca. (M. RADIĆ)