Kladionice pored gotovo svake škole u Puli

Kockanje je veliki problem (Internet)
Kockanje je veliki problem (Internet)

Kladionice, kasina, lutrije, poker-aparati nalaze se u okruženju gotovo svake osnovne i srednje škole u Puli, a upravo je kockanje postalo zabrinjavajući fenomen među mladima koji vrlo lako može prerasti u ovisnost, upozoreno je na jučerašnjoj tribini "Jedan dan zajedno - kocka je bačena" u organizaciji udruge Institut u povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti.

Ovoga puta posvećena je kockanju koje unatoč sve većoj rasprostranjenosti društvo još uvijek ne prepoznaje kao opasan fenomen pa ne postoje ni rašireni programi prevencije, za razliku od onih za ovisnike o drogi ili alkoholu.

- Na organiziranje tribine o kockanju ponukalo me to što sam primijetila da se i najmlađoj djeci, pa tako i mom 9-godišnjem sinu, putem Facebooka nude igre na sreću, poput slot-machin, napomenula je Varja Bastiančić, predsjednica udruge Institut.

Upozorava da se djeci ove potencijalno opasne igre mogu lako svidjeti, prerasti u naviku pa kasnije mogu razviti i ovisnost u svojem okruženju u raznim barovima s poker-aparatima ili kasinima.

Za to mladi neće morati potegnuti daleko jer se takvi objekti nalaze uz same odgojno-obrazovne ustanove. Pokazuje to mapa grada Pule koju je udruga Institut izradila da bi zorno prikazala položaj kladionica i kockarnica u odnosu na osnovne i srednje škole.

- Prije pet godina, kad je oformljeno Vijeće za komunalnu prevenciju Grada Pule, dogodio se veliki propust jer je dozvoljeno otvaranje igračnica pored škola.

Eklatantan primjer je zgrada tzv. žute škole u čijem se okruženju nalaze dva kasina i tri kladionice, od kojih su neki udaljeni svega deset koraka, napomenula je Bastiančić.

Prema novim propisima, razdaljina do obrazovnih ustanova treba biti minimalno 200 metara, no prethodno otvorene kockarnice i kasina ili barovi s poker-aparatima i dalje nesmetano rade pa tako i pored osnovnih škola Šijana, Veruda, Stoja, Kaštanjer, Glazbene škole, Ekonomske škole, studentske menze...

U manjini su one škole koje, najvjerojatnije zbog svoje lokacije, poput Talijanske i Medicinske škole, nisu bile atraktivne za otvaranje igara na sreću.

Pored svakog ovakvog objekta nalazi se i pekara pa tako učenici, napominje Bastiančić, tijekom marende dobiju sve na jednom mjestu. Unatoč zabrani igranja igara na sreću za maloljetnike, često stariji prijatelji listiće uplaćuju za one mlađe, a djelatnici kockarnica na to zažmire, pa je klađenje postalo vrlo dostupno već i osnovnoškolcima.

Izrazila je žaljenje što se tribini nije odazvalo više predstavnika škola, budući da su one prve na udaru kladionica te se nada da neće biti potrebno proći 20 godina od prepoznavanja ovog problema do uspostave sustava prevencije i edukacije, koliko je bilo potrebno za pokretanje centra za prevenciju ovisnosti o heroinu u Puli. (M. JERIN)

CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter