Svake godine, sredinom rujna, britanska kladionica Ladbrokes objavljuje svoju listu favorita Nobelove nagrade za književnost koja će biti dodijeljena u listopadu, a drugu godinu zaredom na vrhu njihovog popisa našao se planetarno poznati japanski spisatelj Haruki Murakami. Zašto Ladbrokes nakon prošlogodišnje krive prognoze i ove godine favorizira Murakamija, nepoznato je, no zanimljivo je vidjeti koja su imena stavili na ljestvicu nakon njega. Na drugom je mjestu američka spisateljica Joyce Carol Oates, a slijede ju mađarski pisac Peter Nadas, južnokorejski pjesnik Ko Un i kanadska majstorica kratke priče Alice Munro.
Vječni favorit Philip Roth tek je na osmom mjestu, a vječni antifavorit Thomas Pynchon našao se na desetom mjestu. Ovdje je zanimljivo primijetiti da je zadnje američko pero koje je osvojilo Nobela bilo ono Toni Morrison i to davne 1993. godine, pa će američka "suša", ne osvoji li ove godine Nobela Amerikanac ili Amerikanka, trajati punih 20 godina. Odluke Kraljevske švedske akademije rijetko su kada jasne na prvu loptu, pa smo lani slavili Moa Yana unatoč kontroverzi koje okružuju njegovo ime, a ponajviše one o njegovoj šutnji što se zločina kineskog komunističkog režima tiče.
No kolike su zaista šanse Harukija Murakamija? Je li njegov opus dovoljno jak za tako veliku nagradu? Jednostavan odgovor bio bi: da, uzmemo li u obzir da je švedska akademija Nobelovu nagradu za književnost dala i Winstonu Churchillu i to za njegove memoare koji zasigurno nisu literarno vrijedni kao, recimo, "Uliks" Jamesa Joycea koji Nobela nije osvojio. Dakle, visoki literarni kriteriji nisu prioriteti akademije.
Kritika je, što se Murakamija kao kandidata za Nobela tiče, podvojena. Mnogi hvale njegov magični realizam i seciranje tipično japanske otuđenosti, a njegovi "neprijatelji" optužuju ga za "hipstersko" šarlatanstvo i slabu kontrolu nad vlastitim materijalom. Teško je odlučiti tko je u pravu jer je Murakami zaista čudna i prevrtljiva biljka koja ponekad šareno procvjeta ("Ljetopis ptice navijalice"), a ponekad u potpunosti podbaci ("Moj slatki Sputnik").
Sam Murakami, barem po njegovim riječima, kaže da ne bi volio osvojiti Nobela jer bi to značilo da je kao pisac gotov. Radi li se ovdje o lažnoj skromnosti teško je reći, a da li je Murakami zaista "gotov" doznat ćemo tek u listopadu. (Piše Boris VINCEK)