U Istri postoji znatan broj slapova za koje možemo reći da su neistraženi, a neki od njih su
gotovo "nepoznati". Većina ljudi uglavnom zna samo dva slapa u Istri, onaj u Kotlima kraj Roča i Sopot kod Pićna.
Ali slapova ima znatno više. Osobno sam ih obišao više od trideset ne računajući one na Dragonji.
Neki slapovi se odlikuju posebnom ljepotom, a zajedno s okolnim stijenama, koje je voda
oblikovala minulih tisućljeća, zadivljujući su. Njihova ljepota nije umanjena time što su samo povremena pojava,
jer u ljeto gotovo svi iščeznu. Naprotiv, to čini izazov većim jer ih možemo iščekivati i radovati im se uvijek
iznova tijekom dijela godine kada učestalo padaju obilnije oborine. Ne otkrivaju se svakom namjerniku već upornim
ljubiteljima prirode i istraživačima, a kada se pokažu, nagrada je u neponovljivoj ljepoti trenutka koji nas
ispunjava ushitom. Jedinstveni spoj klime i geomorfologije Istre čini ovaj fenomen osobitim. Svi slapovi i
pripadajuće stijene imaju zajednički i prepoznatljiv krško-istarski obrazac koji se ponavlja kao pravilo, od
slapa do slapa.
Većina slapova se nalazi u sivoj Istri, koja je na sjeveru i istoku omeđena Ćićarijom i masivom
Učke (bijela Istra), a na jugu i zapadu crvenom Istrom. Slapova također nema na glavnim i stalnim tokovima rijeka
Mirne i Raše, već na potocima čija izdašnost jako ovisi o oborinama. Do pojave nekih slapova moramo pričekati i
više od godinu dana. Najbolje je slapove posjećivati na jesen ili u proljeće kada je veća vjerojatnost da ima
voda.
Koji su najviši? Evo sedmorice veličanstvenih: oko 25 metara visine imaju Copot na Rečici kod Buzeta i Benkovski slap na Grajanskom potoku kod Pićna, Cingarela na potoku Poganja kod Momjana visok je oko 20 metara, a oko 15 metara imaju Pećine na pritoci Butonige prema Kršikli, Lovranska Draga na istočnoj strani Učke, Vela peć na Rečici kod sela Selce (Buzet) i Slap kod sela Štefanići južno od Motovuna.
Tom broju treba dodati još osam slapova visine oko deset metara, a s još njih petnaest, visine oko pet metara,
dolazimo do ukupne brojke od trideset slapova. Svi oni su dio neuhvatljive čarolije "vilinske Istre", kako joj
tepaju znalci i zaljubljenici. Možda je dobro da je tako, a možda dolazi vrijeme kad će se ovaj potencijal
znalački pretvoriti u ponudu cjelogodišnjeg turizma istarskog poluotoka. Zamislite ovu situaciju: u turističkom
uredu, gost vidi fotografiju lijepog slapa i pita kako se može doći do tog mjesta, a odgovor glasi: "Ako to
želite doživjeti, dođite nam opet u listopadu ili studenom, možda u travnju ili svibnju, i sigurno nećete
požaliti!"
Zahvaljujući kišnom proljeću uspio sam uživati u svima njima. Za položaje sam doznavao na razne
načine: Internetom, u razgovoru s domaćim ljudima i proučavajući karte. Kada sve to spojiš u jedan naum, dobiješ
osjećaj gdje bi slap mogao biti i tako sam, od Sopota i Kotli pred tri godine, ovog kišnog proljeća došao do njih
i više od trideset. (Napisao i snimio Drago Struna)