Sandro Chia nesumnjivo je jedan od vodecih talijanskih likovnih umjetnika svjetskoga glasa. Druženje s najvecim slikarima i utemeljiteljima nekoliko umjetnickih pravaca, kao što su Andi Warhol, Jean-Michel Basquiata, Dennis Oppenheim, David Hockney, a naravno i nastup na posljednjem Venecijanskom bijenalu u sklopu talijanskog paviljona, govori dovoljno o njegovom znacaju.
Umjetnik je to koji je pored Mimma Palladina, Francesca Clementea, Nicole de Marije i Enza Cucchija pomicao granice i stvarao svojevrsne nove eticnosti u likovnoj umjetnosti potkraj turbulentnog 20. stoljeca. Stvaranje pravca koji je teoreticar umjetnosti Bonito Oliva nazvao transavangardom prije svega je znacilo povratak iskonskom slikarstvu, prebiranje po ladicama prošlosti u korist slike, skulpture, grafike.
U Puli nam se, u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Istre, Chia predstavlja izložbom "Cum grano salis" koja se sastoji od 12 monumentalnih skulptura kineskih ratnika, 12 portreta (ulje na platnu), 21 monotipije, 25 slikarski obradenih fotografija, 20 fotografija te 25 grafika, a sve vezano uz temu kineskih ratnika. Radovi su nastajali od 2000. do 2010. godine.
Ako se transavangardi zamjeralo to što je u svojem interesnom polju iskljucila angažman po pitanju socijalne i politicke odgovornosti, sudeci po pulskom postavu, Chia to opravdava makar i sa zakašnjenjem. Iako se izložba sastoji od nekoliko segmenata koji svaki za sebe dišu kao posebna cjelina, centralni dio pripao je njegovoj, odnosno kineskoj skulpturi.
Radi se o skulpturi od terakote s prikazima ratnika iz carstva Qin Shji Huang, a koji datiraju iz 3. stoljeca prije Krista, a iskopani su 70-ih godina prošloga stoljeca. Chia je otkupio nekolicinu njihovih replika te im je gestualnim potezima u maniri bad paintinga udahnuo novu svježinu. Pljuska je to u lice kicu, trashu, neukusu China shopova, ali i podsmijeh ogromnom gigantu i aktualnoj svjetskoj velesili Kini, koja svojim natalitetom i migracijama prijeti Zapadu.
Ironicno, satiricno, ali opet na neki nacin poeticno i nagonski, Chia reintervenira na talog neminovne povijesne ostavštine. Slicna je situacija i s fotografijama na koje umjetnik intervenira koloristicki.
Monotipije, pak, iskazuju transavangardnu rudimentarnost. To je prije svega oslanjanje na modernizam i bavljenje svakodnevnim temama, bile one urbane, erotske, mitološke ili pak intimisticke.
Sandro Chia rodio se 1946. u Firenci, gdje je pohadao umjetnicki institut i kasnije likovnu akademiju. Diplomirao je 1969. Sedamdesetih godina njegov rad se sve više udaljavao od konceptualne umjetnosti u korist ponovnog otkrivanja slikarskog jezika.
Od rujna 1980. do kolovoza 1981. kao stipendist je boravio i stvarao u Mönchengladbachu u Njemackoj, a zatim odlazi u New York, gdje živi više od dvadeset godina, iako cesto putuje izmedu SAD-a i Italije. Bio jedan od osnivaca znamenitog slikarskog pokreta transavangarda, s cijim je ostalim clanovima izlagao u najpoznatiji svjetskim muzejima i galerijama. Samostalno je izlagao na bijenalima u Parizu i Sao Paulu, kao i više puta na Venecijanskom bijenalu.
Sudjelovao je i na prestižnim kolektivnim izložbama u uglednim svjetskim muzejima. Javnosti se takoder predstavio i samostalnim izložbama u: muzeju Stedelijk u Amsterdamu (1983.), Metropolitan muzej u New Yorku (1984.), berlinskim muzejima (1984., 1992.), Muzeju suvremene umjetnosti u Parizu (1984.), u Düsseldorfu (1984.), Antwerpenu (1989.), Mexico Cityju (1989.), palaci Medici Riccardi u Firenci (1991.), Karlsruheu (1992.), Palm Springsu (1993.), Vili Medici u Rimu (1995.), Kraljevskoj palaci u Milanu (1997.), MoMA-i u Boca Ratonu na Floridi (1997.), Gradskoj galeriji u Sieni (1997.), Gradskoj galeriji u Trentu (2000.) i Umjetnickom muzeju grada Ravenne (2000.).
Godine 2002. njegovu su retrospektivnu izložbu predstavili Narodni arheološki muzej i palaca Pitti u Firenci, a 2005. godine bila je postavljena njegova znamenita instalacija na trgu i u katedrali sv. Augustina u Pietrasanti.
Pulska izložba u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Istre, a uz potporu Obalne galerije Piran, Muzeja suvremene umjetnosti Vojvodine, obilježila je pocetak 2011. i pulsku Noc muzeja, kada je postav i otvoren, na nacin dostojan publike željne kvalitetnog sadržaja. Izložba je otvorena do 28. veljace.