Grad Prato u Toscani najjace je talijansko središte tekstilne industrije. U njegovoj okolici te u opcinama na podrucju susjednih gradova Firenze i Pistoije na površini od 700 kvadratnih kilometara djeluje 7.850 privatnih tekstilnih tvrtki koje ostvaruju godišnji promet od cetiri milijarde i 695 milijuna eura, od toga dvije milijarde i 605 milijuna eura odlazi u izvoz. Tekstilna industrija u tom proizvodnom okrugu zapošljava ukupno 47.900 radnika, a u samom Pratu (grad ima 187.000 stanovnika) koncentrirane su oko tri tisuce talijanskih tekstilnih tvrtki.
Registrirano je i dodatnih 3.200 tvrtki ciji su vlasnici kineski državljani. Kineska zajednica u Pratu broji 25.000 clanova i trenutno upravlja impozantnom proizvodnom mašinerijom koja izbacuje na tržište ogromne kolicine jeftinih tekstilnih proizvoda s oznakom Made in Italy.
Talijanski dnevni list Corriere della Sera piše da dobar dio tih kineskih proizvoda odlazi u izvoz, a kao najcešca odredišta spominje Poljsku, Rumunjsku i Hrvatsku. Hrvatska turisticka središta vec su godinama preplavljena jeftinim proizvodima made in Italy, a pojedini hrvatski ducani prodaju markirane tekstilne proizvode poznatih talijanskih modnih kreatora po izuzetno primamljivim cijenama.
Istražni sudac u Pratu Piero Tony tvrdi da ne može sa sigurnošcu reci koja su odredišta kineskih proizvoda. "Hrvatska je tek hipoteza, možemo nagadati, ali nemamo pouzdanih informacija, znamo da dobar dio kineskih proizvoda odlazi izvan Italije, a zemlje istocne Europe su jedan od kanala", veli nam Tony.
Njegova istraga odvija se u dva pravca: s jedne strane otkrivaju se tvornicke hale u kojima rade kineski radnici na crno, s druge strane pokušava se uci u trag tvrtkama koje proizvode lažirane odjevne predmete poznatih talijanskih i svjetskih modnih kreatora.
- Kinezi iskorištavaju rad zemljaka do krajnosti: u halama rade i po petnaest sati na dan u kriminalnim uvjetima, cesto je proizvodna hala mjesto gdje se radnici hrane i spavaju. S obzirom na nisku cijenu rada, kineski poduzetnici sklapaju ugovore i s poznatim modnim kucama koje se koriste njihovim uslugama da bi povecale profit. Istovremeno, Kinezi se bave i proizvodnjom krivotvorenih odjevnih predmeta pa se radi o složenom kriminalnom sustavu, objašnjava nam istražni sudac.
Kineska zajednica u Pratu dnevno šalje u Kinu više od milijun eura. Piero Tony nam objašnjava da se radi o mladoj radnoj snazi koja je jako vezana za Kinu. "Dolaze u Italiju kao mladici i prije navršenih pedeset godina vracaju se u Kinu. Nemaju povjerenja u našu medicinu i cim se ozbiljnije razbole, vracaju se doma. Zato je u javnosti proširena legenda o Kinezima koji se tajno oslobadaju leševa umrlih clanova zajednice pa se osobni dokumenti jednostavno recikliraju. Istina, imao sam priliku susresti se i s takvim slucajevima, ali se radi o izuzecima jer je istina ono što sam vam prije rekao", veli nam Tony.
Objašnjava nam da je proizvodni potencijal koji su Kinezi razvili u Pratu i okolici ogroman i da je sposoban razviti obimni izvoz kako prema zapadu tako i prema istoku europskog kontinenta. Radi se poslovanju teškom nekoliko milijardi eura koje se paralelno razvija s talijanskim proizvodnim sustavom.