"Za mene to znaci život", odgovorit ce Ivan Muzica na pitanje što za njega znaci izrada replika istarskih kažuna, crkvica i zvonika. Vitalni 88-godišnjak, rodom iz Blatne Vasi na Humšcini, ovim se hobijem poceo baviti prije nepune tri godine kada je došao u Dom za starije i nemocne osobe u buzetskom naselju Goricica, a iako u poodmakloj životnoj dobi, svoje minijature, vecinom replike sakralnih i povijesnih zdanja, oblikuje gotovo filigranski i precizno, do najsitnijeg detalja.
- Bilo bi mi dosadno da u Domu za starije moram samo sjediti, citati novine ili gledati televiziju. Kada radim suvenire crkvica i zvonika, prode mi vrijeme i pustim mozak na pašu, kaže Muzica.
Prvo je izradio mali kažun, a s vremenom je prešao i na zahtjevnije projekte. Izradio je repliku crkvice sv. Marije Magdalene iz Labina, crkvice iz Rockog Polja i s buzetskog groblja, humski i buzetski zvonik, buzetsku Velu šternu, Vela vrata iz Roca...
Od partizana do rudnika
Svojevrsne suvenire istarske graditeljske baštine gradi od "das" mase. Za izradu jednog zvonika, primjerice, treba mu petnaest dana. Prvo napravi mali nacrt, potom umijesi materijal, oblikuje komadice koji se suše najmanje tri dana i potom ih slaže i lijepi.
- Kad san bi mici, cuvali smo goveda, delali japnenice i male suhozide. Po zimi, pomoga san delati grablje, plesti košare, prisjetit ce se Muzica s kojim smo razgovarali u petak, 13. sijecnja, tocno na njegov 88. rodendan.
Rukotvorine Ivana Muzice najcešce završavaju kao pokloni suradnicima i poslovnim partnerima Doma za starije. Na prigodnim prodajnim izložbama uoci blagdana nešto se i proda, a od dobivenog novca u Domu nabave materijal da bi Muzica i dalje mogao uživati u svome hobiju.
Vitalan 88-godišnjak pamti sve datume. Prisjeca se da je u rodnoj Blatnoj Vasi živio do osamnaeste godine. Talijani su ga 1943. godine odveli u Italiju gdje je proveo šest mjeseci. U Istru se vratio po kapitulaciji Italije, otišao u partizane i prikljucio se Drugoj istarskoj brigadi. Nekoliko je godina u Rijeci bio zaposlen kao gradevinar, a potom je otišao u rudnik u Labin gdje je i zaslužio mirovinu. Život se, kaže Muzica, promijenio za sto posto.
Ni bilo drugega nego delati
- Školarci su danas samo uz knjigu , a mi smo delali. Na selu ni bilo drugega nego delati. Vec s tri godine išao sam sa nonetom cuvati goveda, prisjeca se Muzica.
U buzetski Dom za starije došao je 23. ožujka 2009. godine. Želja mu je bila vratiti se u rodni kraj. Dan mu pocinje šetnjom, onda doruckuje i svako jutro pregleda Glas Istre. Pohvalit ce se da u Labinu cuva prvi broj Glasa Istre, koji je izašao u kolovozu 1943. godine.
Prijepodnevne sate provodi na svom "radnom mjestu", izradujuci suvenire, potom ruca, ponovo šece, a navecer igra karte. Povjerit ce nam da je stalno u pokretu.
- Probao san svakakvog dela delat i potle ca san ša u mirovinu isto san bi aktivan u raznim društvenim organizacijama. Uvijek sam bio medu ljudima, otkriva nam Muzica na rastanku recept za dugovjecan život.