- Gdjegod postoji ljudsko društvo, manifestira se nezatomivi duh izvedbe. Ispod stabala u malim selima i na tehnološki naprednim pozornicama u globalnim metropolama; u školskim dvoranama, na poljima i u hramovima; u sirotinjskim četvrtima i na gradskim trgovima, u mjesnim zajednicama i urbanim podrumima ljude privlači zajedništvo efemernih kazališnih svjetova koje stvaramo da bismo izrazili svoju ljudsku složenost, svoju raznolikost, svoju ranjivost, kroz svoju krv i meso, dah, i glas, dio je to iz poruke u povodu Svjetskog dana kazališta koji se obilježava 27. ožujka, a autor je Brett Bailey.
Južnoafrički je to dramski pisac, dizajner, redatelj, autor instalacija i umjetnički direktor produkcijske kuće Thirld World Bunfight. Radio je diljem Južne Afrike, u Zimbabveu, Ugandi, Haitiju, Demokratskoj Republici Kongo, u Ujedinjenom Kraljevstvu i diljem Europe.
Slaviti bogatstvo kultura
Nadalje ističe: "Okupljamo se da bismo jecali i prisjećali se, da bismo se smijali i razmišljali, učili i potvrđivali, i zamišljali. Da bismo se divili tehničkoj spretnosti i da bismo utjelovili bogove. Da bismo zajednički osvijestili svoju sposobnost stvaranja ljepote, samilosti, ali i da činimo čudovišne stvari. Dolazimo da bismo upili energiju i snagu. Da bismo slavili bogatstvo raznolikih kultura i raskinuli granice koje nas dijele".
Sve to jest kazalište, taj začarani svijet koji je dio naših života, koji oslikava našu stvarnost i potiče našu maštu ujedno je oslikavajući, sve je to dio te neopisive čarolije.
Svjetski dan kazališta projekt je koji je pokrenuo Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-ova udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka. Na taj dan imamo prigodu podsjetiti javnost na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva.
- U ovom svijetu nejednakih odnosa moći, u kojem nas različiti hegemonijski poreci pokušavaju uvjeriti da je jedna nacija, jedna rasa, jedan rod, jedna spolna orijentacija, jedna religija, jedna ideologija, jedan kulturalni okvir superioran ostalima, može li se zaista braniti tvrdnju da bi umjetnost trebala biti nesputana društvenim programima, pita se Brett Bailey u svojoj vrlo sugestivnoj poruci koja oslikava bit dasaka što život znače.
Čarolija pod zvjezdanim nebom
U Puli osim Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula i njegovog Dramskog studija, djeluje i Teatar Naranča te Dr. Inat - svi vrlo aktivni koji su iznjedrili brojne glumce te nove generacije mladih izvođača uz dakako vrlo važnu didaktičku funkciju.
Ne treba zaboraviti niti na vrlo aktivne kazališne skupine što djeluju diljem Istre kao niti na razne kazališne manifestacije i revije - od umaškog Zlatnog lava do porečkog Zlatnog zuba. Svakako treba spomenuti i brijunsko kazalište Ulysses, koje na utvrdi Minor na Malom Brijunu svake godine priređuje svojevrsnu kazališnu čaroliju pod zvjezdanim nebom.
Naravno, u svijetu kazališta nije sve tako ružičasto, kazališta nemaju lak život, a ni glumci ne žive lagodno kao što to netko može pomisliti.
Pokojni dr. Srećko Lipovčan, ugledni književnik, književni kritičar i vrstan poznavatelj kazališta, u svojoj knjizi "Vrijeme nevremena" (DHK, Zagreb 2006.) napisao je da "vremena nevremena kao da su neka konstanta koja se uvukla u unutar svjetskih kazališta". Ta njegova konstatacija dakako jest istinita, posebice u ovim teškim, kriznim vremenima za sve oblasti djelovanja, no kazališna je magija univerzalna i uspijeva nadživjeti ta nevremena. (V. BEGIĆ)