Kao i uvijek, Kazalište Ulysses svoju sezonu predstava na Malom Brijunu zapocinje pjesmom, pa je tako bilo i ovaj put, na zadovoljstvo publike, koja je razgrabila ulaznice. Da koncert ispadne kako treba, pobrinuo se Rade Šerbedžija, koji je dao puno više prostora svojim gostima sebe gurnuvši u prvi plan tek na pocetku i pred kraj koncerta.
Covjek koji je najviše vremena proveo na bini bio je Miroslav Tadic, vrsni gitarist s kojim je Šerbedžija vec puno puta suradivao. Tadic je funkcionirao kao nenametljiva, ali itekako uocljiva pratnja Šerbedžijinom nadahnutom nizanju stihova, koje ponekad pjeva, a ponekad govori. Uz Tadica se povremeno pojavljivao i violinist Antun Stašic, zahvaljujuci kojem "Kose boje maka" zvuce tako dobro, uz temperament cardaša. Nakratko, samo za jednu pjesmu, Radi se pridružio i Livio Morosin, a izveli su "Povratak ratnika", koja pozitivne reakcije publike izaziva ubacenim poklicem: "O, bella, ciao".
Zbog organizacijskih razloga ove godine u tvrdavi Minor nece biti "Oluje", koja je Šerbedžiji toliko pri srcu, koliko zbog toga što voli glumiti Prospera toliko i zbog Maje Posavec, s kojom je otpjevao "Gumbelijum Roža" iz "Balada Petrice Kerempuha".
Posavec, kao i Morosin, vec su stari gosti, no pravo otkrice veceri bili su braca Teofilovic, Ratko i Radiša, blizanci kojima je Šerbedžija prepustio više od pola sata da pokažu kako pjevaju stare slavenske pjesme. Iako smo njihov nastup docekali s odredenom rezervom, Teofilovici su nas brzo demantirali zbog toga što imaju nevjerojatan i rijetko videni senzibilitet za ono što pjevaju i bez problema prenose ono što osjecaju.
Nevjerojatan je bio i nastup Miroslava Tadica i Vlatka Stefanovskog, što je bio drugi vrhunac koncerta, ali od ovih vrsnih gitaristickih majstora ništa manje nismo ni ocekivali. Suzdržat cemo se od pretjeranih, suvišnih i samorazumljivih hvalospjeva, ali necemo ni pokušati umanjiti cinjenicu da smo uživali cijelo vrijeme njihovog nastupa. Za razliku od Teofilovica, od Stefanovskog i Tadica znali smo što možemo ocekivati, a ipak su nas impresionirali - ne samo tehnikom, nego i energijom koju emitiraju svojim akusticnim gitarama. "Jovano, Jovanke" ocekivani je vrhunac nastupa kojim su potpuno osvojili publiku i jedna od pjesama kojom su Istri približili Makedoniju.
Ovo nije bila jedina veza Makedonije i Istre. Pri povratku na binu Šerbedžija je u predzadnjoj pjesmi okupio Stefanovskog, Tadica, Teofilovice, zatim kcer Ninu i ekipu iz predstave "Odisej", cija je premijera u petak, da zajedno zapjevaju "Eleno, kerko Eleno". No, ni to nije bio kraj, vec je za finale koncerta ostavljena svjetska premijera skladbe "Istarska Makedonija", za koju su tekst napisali Erik Balija i djeca iz pulskog Dnevnog centra za radnu terapiju i rehabilitaciju koja su izašla na binu. Glazbu su napisali Erik Balija i Nigel Osborne uz potporu orkestra mladih glazbenika s akademije u Edinburghu te je Balija preuzeo ulogu vokalnog solista, dok je Marino Morosin imao svoju rap dionicu. (Mladen RADIC Snimio Dejan ŠTIFANIC)