Sugestivna scenografija, efektni retro-kostimi i razigrana rasvjeta bogat su vizualni okvir nove predstave redatelja i koreografa Matije Ferlina "Mi smo kraljevi a ne ljudi", odigrane sinoć na popunjenoj Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula.
Etablirani glumci
Sadržajno, pak, novi projekt ovog međunarodno priznatog i nagrađivanog autora zasnovan je na sustavno prikupljenim autentičnim dječjim iskazima o postanku svijeta, trudnoći, prijateljstvu, ljubavi, smrti koje na sceni ozbiljno, iz perspektive odraslih, doslovno interpretira šestero etabliranih glumaca zagrebačkog HNK-a, od kojih se dobroćudnom, zanesenom mirnoćom ističe Dušan Gojić, odlučnošću Ana Begić Tahiri te karikiranom izvedbom Livio Badurina. I preostalo troje glumaca, razigrana Jadranka Đokić, pritajeni, ali dobar Ivan Jončić te tekstom najmanje zastupljena Iva Mihalić, zasjalo je ovisno o sadržaju dječjeg iskaza.
Tako se "isplati izaći van iz trbuha zato jer onda je djetetu bolje i žena nije sama samo s mužem"; a i "Poreč ima dva bazena i jedno more i ima dosta kuhara".
Kolikogod je angažiranjem odraslih interpreta, pritom afirmiranih glumaca, redatelj namjeravao oblikovati specifičan izvedbeni svijet koji izmiče logici svijeta na koji smo kao odrasli navikli, u izvedbi je, unatoč glumačkom trudu, već nakon 20-ak minuta, ponestalo magije tog susreta dječjeg i odraslog svijeta odnosno, u konačnici, suočavanja odraslih s izgubljenom, nesputanom slobodom mišljenja i izražavanja.
Možda je pretencioznost preteška riječ, no teško se oteti dojmu da unatoč glumačkom trudu, bogatoj sceni, dobroj glazbi i dojmljivim povremenim plesnim digresijama glumaca, sveukupna izvedba nije nadvladala efektno, ali prvoloptaško korištenje dječjih rečenica i misli koji publiku razgaljuju i nasmijavaju svojom iskrenošću, neiskvarenošću, spontanošću, maštom. Taj rascjep između nevinog dječjeg i neslobodnog odraslog svijeta možda najbolje iskazuje disonantan plesni pokret.
Prepoznatljiv plesni pokret
Začudnost koju stvara činjenica da ih govore odrasli glumci ima snagu samo u uvodnom dijelu predstave. Apstrahiramo li dječje iskaze, njihova "odrasla gluma" teško je uhvatljiva. To jest zanimljivo istraživačko polje, no znakovito je da je publika najbolje reagirala na glumu Livija Badurine koji se najviše uživio u dječji lik. Teško da je autor htio (samo) tu razinu predstave.
U tom smislu, najbolja, najjasnija bila je impresivna dionica Jadranke Đokić koja ljutito (ali bijesom odraslog čovjeka) govori: "U roditeljima nešto se skriva, i nešto im je dosadno u životu. Njima je najteško živjeti, oni bi otišli, ali ne mogu, ne mogu, ne mogu nigdje, sve su zagrađene kuće…"). Iako izvorno dječji, u uvjerljivoj govornoj i tjelesnoj interpretaciji glumice ovaj citat snažno zaživi na nov način i u svijetu odraslih, toliko da gledatelj na tren pomisli da se napustilo dotad doslovno citiranje dječjih iskaza i ušlo u novi, nadograđeni dramski tekst.
Kazališne magije preplitanja dječjeg iskaza i interpretacije odraslih bitno je ponestalo već nakon trećine ove jednoipolsatne predstave, nakon čega predstava do konca stagnira. Dinamiku donekle spašavaju spomenute plesne točke aktera, u čijim se pokretima, posebno u usporenim ili naglim i rastrzanim, mogao uočiti prepoznatljiv plesni pokret Matije Ferlina, što je ponekom gledatelju moglo izgledati i kao redateljeva autoparodija. U plesu su se, i to treba reći, odličnom izvedbom istaknuli Jadranka Đokić, promatrajući kroz prizmu suvremenog plesa, i Livio Badurina duhovitim i iznimno uvjerljivim oponašanjem naglih, aritmičnih plesnih pokreta zaigranog a stidljivog dječaka.
Dramaturzi su Jasna Žmak i Goran Ferčec, scenograf Mauricio Ferlin; glazbu su skladali braća Nenad i Alen Sinkauz, kostimografija je djelo Desanke Janković i Matije Ferlina, a oblikovanje svjetla potpisuje Saša Fistrić. U produkciji Hrvatskog narodnog kazališta, predstava je premijerno izvedena 16. svibnja na Kunstenfestivaldesarts u Bruxellesu, a ovaj je festival koproducent projekta. Nacionalnu praizvedbu 2. svibnja u Kineskom paviljonu Zagrebačkog velesajma popratile su iznimno dobre kazališne kritike, a na ovogodišnjem BITEF-u jednoglasnom je odlukom žirija dobila specijalnu nagradu "Jovan Ćirilov". Pulska publika sinoć je šestero glumaca Drame zagrebačkog HNK-a ispratila s tri bisa. (Zoran ANGELESKI, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)